Polako se približavaju praznični dani koji se slobodno mogu nazvati i praznični mjesec...

Grad je pun "k'o oko". Traži se mjesto više u kafićima, a o praznom parkig mjestu može samo da se sanja. Snijeg je pao, tek toliko da se zna o kojem godišnjem dobu se radi. Zanimljivo je da su putevi veoma solidno očišćeni (što i nije iznenađenje), ali isto tako i gradske ulice (što je već nešto što se dešava po prvi put).

Po prvi put je grad zimu dočekao sa uličnom rasvjetom, što upotpunjava zimski ambijent. Ništa u životu (pa tako ni u Mrkonjiću) nije samo crno i samo bijelo.

Lijepo je što je grad okićen za predstojeće praznike. Nije lijepo to što se odgovorni nisu potrudili čak ni da zamijene pregorjele sijalice na prošlogodišnjem nakitu, a kamoli da ga barem malo obogate. Prilično siromašno...

Na Balkani ne radi snack-bar. Niti ima izgleda da će uskoro. Nema niti prtine do ulaznih vrata.

Ali, danas je na Balkani bilo živo. Sunčan dan je izmamio brojne zaljubljenike skijanja i sankanja na snijeg (koji bi opet mogao i da bude par centimetara viši, čisto da se može komotno skijati).

I onda prijatno iznenađenje - postavljanje ski-lifta. Privatni ski-lift, naravno. Od opštine i Krajine je dovoljno i to što nisu smetali i ovo postavljanje ski-lifta onemogućili. I više nego dovoljno.

Taman kada se primjete novi kontejneri po gradu, a sam grad postaje čišći, ponovo se javlja stari mrkonjićki sport - paljenje otvorenih kontejnera. I ružno i tužno...

Podijeli na Facebook-u

Tweet