14.8.2005..

U Dabracu, jednom od najmanjih mrkonjićkih sela, uglavnom žive staračka domaćinstva jer je omladina otišla u grad u potrazi za boljim životom.

Selo se nalazi uz magistralni put Mrkonjić-Grad - Banja Luka i udaljeno je 20-tak km od opštinskog središta. Iako se nalazi uz izuzetno frekventnu saobraćajnicu, u selu živi samo 35 domaćinstava, sa svega 80-tak stanovnika.

"Nekada je u našem selu bilo 3 puta više domaćinstava, a u selu je prije tridesetak godina bilo dosta omladine. Svako domaćinstvo obrađivalo je zemlju i držalo stoku. Na svakom koraku mogla se čuti momačka i djevojačka pjesma, mada se teško živjelo", priča 78-godišnji starina Dušan Savanović.

"Sada se u selu bolje živi", veli on, "ali više nema momačke i djevojačke pjesme". S prolaskom magistrale kroz selo, iz Dabraca je otišla omladina u školu, a potom, za zaposlenjem, u bijeli svijet. Kažu da nema kontinenta da u njemu ne živi neko iz Dabraca.

Mještani pričaju da je glavni razlog odlaska mladih u grad potraga za zaposlenjem, ali i teški životni uslovi u ovom bezvodnom kraju.

Naime, na Dabračkoj visoravni, koja se nalazi na 100 m iznad rijeke Vrbas, nema vode za piće, iako s lijeve strane puta za Banju Luku postoje 2 izvora: Begovac i Savanovića bunar. Pošto je riječ o manjim izvorima, u selu nije moglo biti riješeno pitanje vodosnabdijevanja.

Zato domaćinstva vodu u ovom selu troše na kapi iz bunara i čatrnji. U ljetnom periodu, kada je suša, voda se u bunare doprema u cisternama.

"Godinama se priča da se u naše selo treba dovesti voda. Međutim, do sada ništa konkretno nije urađeno. Nije asfaltiran ni put kroz selo, a dotrajala je i elektromreža. Selo nema trgovinu ni školu", kaže Dušan Milanović.

Dodaje da je škola s radom prestala početkom osamdesetih godina prošlog vijeka. "Nekada je u školu išlo 55 učenika od 1. do 5. razreda. Tada je selo bilo puno omladine, svadbi, krštenja, ispraćaja u vojsku... svega onoga što sada nema", veli Dušan.

I pored toga što su mnogi otišli iz sela, Milanović kaže da nema namjeru da napusti rodni kraj. "Meni je u Dabracu lijepo. Imam stan u Beogradu, ali nikad nisam ni pomislio da odem iz rodnog kraja. Supruga Branka i ja dobro živimo, jer imam penziju iz Austrije. Dođu nam unučad i kćerka Bosa", priča Milanović.

Zanimljivo je da u dabracu ima samo šestoro djece koja idu u osnovnu školu u Bjelajcu. Riječ je o djeci samohrane majke Cvijete Milanović, koja ima devetoro djece.

I pored svih problema, mještani Dabraca uvjereni su da za njihovo selo dolaze bolji dani.

"Iz našeg sela ima nekoliko mlađih ljudi koji se bave privatnim poslom. Ja sam se vratio iz inostranstva i u selu otvorio motel "Lav". Tu su i 2 benzinske pumpe, a sagrađena je i crkva. U selu su povoljni uslovi za stočarstvo, pa očekujem da će biti podignuta neka mini-farma za proizvodnju mlijeka", priča Boro Vučenović.

Selo ima dobre autobuske veze, naročito sa Banjom Lukom, jer "Bočac turs" ima svaka 2 časa liniju na najveći grad Srpske.

Slobodan Dakić ("Glas Srpske")

 

Podijeli na Facebook-u

Tweet