19.8.2005..

Privatizacija državnog kapitala nije oživjela privredne tokove u Mrkonjić-Gradu. Većina preduzeća je kolapsu. Bez posla je ostalo oko 2.000 radnika.

Ovo je trenutno stanje mrkonjićke privrede, koja je prije rata imala razvijenu metalnu, drvoprerađivačku, tekstilnu, kožarsku i građevinsku industriju, gdje je bilo zaposleno oko 7.000 radnika. Sada je zaposleno svega oko 3.000 ljudi.

Vlada Republike Srpske strateškim preduzećima je proglasila "Hidroelektrane na Vrbasu", "Manjaču", "Lisinu" i "Park". Kod ovih preduzeća još nije u cjelosti privatizovan državni kapital. Doduše, drvnoj industriji "Manjača", ukupne vrijednosti kapitala 23,8 miliona maraka, dva puta nije uspio javni oglas za prodaju, jer nije bilo zainteresovanih kupaca. Državni kapital u "Fabrici vijaka" koje je predviđen za prodaju još nije licitiran. Isti slučaj je i sa državnim kapitalom u konfekciji "Mladost", hotelu "Krajina", "Ugostiteljstvu" i Turističko rekreacionom centru "Balkana". U "Dimitoru", državni kapital je dva puta bio na licitaciji, ali nije bilo kupaca. Sva ova preduzeća organizovana su kao akcionarska društva.

"Najveći problem za privredu u našoj opštini predstavlja to što nije izvršena vlasnička transformacija u Drvnoj industriji "Manjača" i "Fabrici vijaka". U "Manjači" već nekoliko godina nema organizovane proizvodnje, a svi radnici su na prinudnom odmoru. Situacija je nešto bolja u "Fabrici vijaka", gdje se odvija kakav-takav proces proizvodnje u koji je uključeno stotinjak radnika. Kada bi se u ovim preduzećima pokrenula proizvodnja, moglo bi se zaposliti nekoliko stotina radnika", kaže načelnik Odjeljenja za privredu i društvene djelatnosti Krstan Tomić.

"Ukoliko se u ovim preduzećima", kaže Tomić, "ne ubrza vlasnička transformacija, prijeti im opasnost od stečaja".

Proces privatizacije okončan je u "Fabrici obuće", "Mrkonjičanki", "Udarniku", "Zadružnoj trgovini", "Veterinarskoj stanici", "Alkonu", "Gradnji", "Rudnicima boksita", "Mrkonjić-putevima"...

U svim ovim preduzećima, osim u "Mrkonjić-putevima" došlo je do smanjenja broja zaposlenih.

Državni kapital od 55% privatizovan je kod svih preduzeća u privredi. Građani i privatizacioni investicioni fondovi uložili su vaučere u 14 preduzeća u vrijednosti od 173.600.000 maraka. Vaučer ponudom od ove vrijednosti je privatizovano 50.900.000 maraka.

Slobodan Dakić, "Glas Srpske" 19.8.2005

Naš komentar: Ogroman tekst-nikakve informacije. Da se odmah razumijemo! Privatizacija u Srpskoj je poluprikrivena pljačka. U sprezi sa političarima, kupac raznoraznim papirima (stara štednja, vaučeri kupljeni po smiješnoj cijeni od građana i sl) dolazi do toga da bude vlasnik recimo 20-30% vrijednosti kapitala firme. Tu nema svježeg novca (sve su fiktivni papiri) niti najmanje namjere da se firma dovede na "zelenu granu". U sprezi sa predstavnikom državnog kapitala (država obično ostaje i dalje većinski vlasnik) kreće se u krčmljene imovine preduzeća koja još vrijedi. Proizvodnja se ili gasi ili, pak, tavori negdje u procentu kakva je bila neposredno poslije pljačkanje Mrkonjića 1995/96 godine. Predstavnik državnog kapitala nema nikakve odgovornosti (ili ste možda čuli da je neko osuđen jer je doveo firmu do bankrota), a ima sva ovlaštenja vlasnika firme. Rasprodaje se obično poslovni prostor koji je u vlasništvu firme po bilo kojoj cijeni. Poslove odrađuje najveći akcionar uz blagoslov predstavnika državnog kapitala. Posao se obavlje bez licitacije. Prikazane cijene prodaje su sumljivo niske. Ništa se ne ulaže u firmu... Firma se parča na nekoliko nezavisnih dijelova. Tako odjednom imamo i "Zadružnu trgovinu" i "Mrkonjičanku" i "Balkanu" i "Ugostiteljstvo" i "Krajinu" i "Manjaču" i "Dimitor" i sl...

Prosto je nevjerovatno da radnicima nije jasno da nema niti će ikada više biti dobre firme od "Manjače", "Lisine", "Metalca"... Da je bilo u interesu države (ili onih koji je tobože predstavljaju) do sada bi se nešto i uradilo. Na području opštine radi na desetine pilana raznih nivoa (od običnih seoskih brenti do čitavih malih fabrika drvne galanterije), radi nekoliko fabrika drvene i plastične stolari. Svi rade vrlo uspješno.Sve imaju svoje vlasnike. A "Manjača" stoji. Leži zapravo. Mrtvaca bi trebalo sahraniti. Već zaudara. Ali bi i ubicu trebalo pronaći. Neko mora da odgovara. I zašto je ranjen i zašto nije liječen.

U bivšu "Krajinu" nije uloženo ništa. Srušen je motel na Balkani koji je u ratu zapaljen, a poslije rata bio samo pokriven. Prave se bungalovi oko njega. Polako. Okolo... Ništa. Prodato je prizemlje hotela, gradska kockarnica... To je prava privatizacija. Rasprodaja. Sada se mijenja hotel. Izbijaju vanjski zidovi. Preziđuje, Doziđuje. Mijenja izgled. Vjerovatno imaju urbanističku saglasnost za to. U to ne sumnjam. Da se i to srediti. "Niki problem".

 

Podijeli na Facebook-u

Tweet