24.7.2006.. Ve tridesetak godina itelji Donje Pecke vode grevitu bitku da njihovo selo ne umre.
Naime, od oko dvije hiljade stanovnika, koliko je u selu ivjelo pedesetih godina prolog vijeka, sada ivi dvadeset pet u isto toliko domainstava.
"Nekada je nae selo bilo puno ivota i naroda. Naa dolina odjekivala je momakom i djevojakom pjesmom. Nije bilo nedjelje i praznika da se narod ne skupi oko crkve Svetog proroka Ilije. Gotovo svake subote i nedjelje neko se u selu udavao, enio ili krstio", pria 75-godinji Vojislav Todorovi, kako ree u ali "najsposobniji" mukarac u selu.
U svakom domainstvu, dodaje, bilo je od sedmoro do desetoro, pa i vie eljadi. U koli u Donjoj Peckoj ilo je i po stotinjak aka.
"Sada nema aka u preniku od deset kilometara. To je ono to najvie brine, jer gdje nema djeijeg plaa nema ni ivota i opstanka. Da preko ljeta ne dou naa djeca i dovedu svoje potomke koji ive u Mrkonjiu, Vojvodini ili drugdje u inostranstvu, ostali bismo eljni djece", kae Todorovi.
U Donjoj Peckoj ivi svega dvadeset petoro eljadi, uglavnom starijih od sedamdeset godina.
"Nekada sam sa konjim po 14 dana orao njive i sijao itarice. Slino je bilo i u drugim domainstvima. Ovdje se ivjelo od poljoprivrede, jer su uspjevale sve itarice. Imali smo mnogo stoke, jer je ovaj kraj kao stvoren za stoarstvo. Sada domainstva imaju nekoliko kokoki, a zasijano je svega nekoliko bata, jer zemlju nema ko da radi", ali se Todorovi.
Ipak ohrabruje injenica, kae Vojislav, to posljednjih godina u selo sve vie navraaju nekadanji njegovi stanovnici koji su se odselili u Mrkonji Grad ili inostranstvo. Mnogi su popravili kue, oistili zaputena imanja i vonjake. Nikli su novi vonjaci, zasadi ljive, koja u ovom kraju uspijeva kao u malo kojem.
"U gradu je sve manje posla, pa mnogi dolaze da obnove zaputena imanja, jer od neega se mora ivjeti. Zbog toga selo bar ljeti malo oivi, a mladi ljudi pokreu aktivnosti na rjeavanju komunalnih problema, kao to je struja, put i voda", tvrdi Todorovi.
Posebno je znaajno ureenje pet kilometara puta od Gornje do Donje Pecke. Naime, put od Baraa do Gornje Pecke je asfaltiran, a asfaltiranjem puta do Donje Pecke i izvora rijeke Sane stvorili bi se uslovi da ovaj kraj postane privlaan za turiste.
"etiri vrela iz kojih izvire rijeka Sana neto su najljepe to je priroda podarila ovjeku. Ako se izgradi put, te ljepote bie dostupne i turistima. Jo kad bi se izgradila fabrika za pakovanje vode, za ta su interes pokazali Holanani, ovaj kraj bi ivnuo", pria Todorovi.
Turistiku ponudu uz prirodne ljepote mogu da obogate i drugi sadraji. Srednjovjekovni Prizrenac, grad na Sani, prva partizanska eljeznica na Mlinitima, te Crkva svetog proroka Ilije graena prije 148 godina i koja treba da preraste u Manastir.
Ovaj hram u posljednje tri godine iz temelja je obnovljen. Dobio je novi bakarni krov, stolariju, fasadu i ikonostas, ureenu unutranjost.
"Obnova crkve za nas je od velikog znaaja. Osim duhovna, za narod ovog kraja uvijek je bila i obrazovna vodilja. Nema domainstva u ovom selu, a da neko od njegovih lanova nije zavrio fakultet. Vjerujem da e crkva postatti manastir, koji e ponovo okupiti mlade", kae 79-godinja Jovanka Terzija.
Slobodan Daki, "Glas Srpske" 24.7.2006