1.6.2007..Na sin e ivjeti kroz druge ljude, rijei su neutjene porodice Vidovi iz Kozarske Dubice, iji je dvadesetestogodinji sin Slobodan, zvani Bobo, poginuo u saobraajnoj nesrei, nakon ega su njegovi organi donirani.
Porodica Vidovi je, nakon to je konstatovana modana smrt njihovog sina, odluila da donira njegove organe i time bar jednim dijelom ublai tugu i nenadoknadivi gubitak.
"U naoj porodici uvijek se govorilo o ljudima koji u takvim trenucima postupe humano i spase neiji ivot. Uvijek smo podravali takve odluke, mada nismo tada mislili na nau porodicu. Kada se naa nesrea dogodila, mi smo donijeli odluku da je to ispravno", pria Milan Vidovi, otac nastradalog mladia.
On je istakao da je ideja o doniranju organa bila Bobina, a porodica ga je podrala.
"Supruzi Smilji je bilo najtee, ali kad smo joj rekli da e dio naeg Bobe postojati u neijem ivotu, pristala je da doniramo njegove organe. Znamo da smo ovako spasili bar neiji ivot", kae Milan.
Prema njegovim rijeima, ljekari su bili zateeni i iznenaeni odlukom.
"Jedan od ljekara je i zaplakao. Nisu mogli da vjeruju. Svi su bili veoma ljubazni prema nama i ganuti odlukom. Prethodno sam kontaktirao prijatelje ljekare i pitao da li postoji mogunost da se odradi eksplantacija organa u Banjaluci. Rekli su mi da mogu to da odrade uz prisustvo kolega iz Tuzle", kae Vidovi. On je istakao da mu je elja u tom trenutku bila jedino da mu jave kojim ljudima su donirani organi i da li je uspjela transplantacija.
"Pitali su me ta doniram. Rekao sam da doniram sve bezuslovno i da mi nije bitno kome. Nije mi bitna vjera, nacija ni boja koe. Bilo mi je bitno samo da neko dobije njegove organe i da na Bobo preivi na taj nain, bar koliko ivi organizam neke druge osobe", kae neutjeni otac kroz suze.
On podvlai da ga niko nije pitao da donira organe, nego da je to bila njegova odluka.
"Nisam dugo razmiljao o donaciji. Bobo je zadobio teke povrede glave i bilo mi je dovoljno to sam saznao da mu je mozak odumro. Tada sam pitao doktora da li postoji bar jedan posto anse da moj sin preivi. Doktor mi je to negirao i odmah sam poeo razmiljati o tome da doniram njegove organe", pria Vidovi.
On istie da su ga u tome odmah podrali i mlai sin Aleksandar i kerka Sandra.
"Ljekari su mi indirektno davali naznake da se nee izvui. Tada sam pitao Acu: 'Ako na Bobica ne preivi, hoemo li donirati organe?' On me podrao", kae Milan Vidovi.
Voljela bih upoznati ljude koji su dobili organe
Smilja Vidovi, majka nastradalog, kae da je samo tjei pomisao da e njen sin ivjeti kroz druge ljude.
"Preteko mi je, ali moram biti jaka da obiem njegov grob. Voljela bih posjetiti ljude koji su dobili Bobine organe", kae Smilja i dodaje da njena porodica jo ne zna imena osoba kojima su transplantirani organi njihovog sina.
Milan istie da je njegov gubitak nenadoknadiv i da mu je sin bio velika podrka, te da su se bavili uzgojem ljenjaka, kupina i ugostiteljstvom.
Ovaj humani gest dirnuo je graane cijele BiH i ovo je prvi ovakav sluaj. Zahvaljujui porodici Vidovi, Elsada Skoki, Hasan Ibri, Todor Budi, Alija Begovi i Ismet Devadi su na putu ozdravljenja. Njima su na UKC Tuzla presaeni ronjae, bubrezi i jetra mladia iz Dubice.
Dijana Kondi, "Nezavisne novine" 31.05.2007
mrkonjic-grad.com sa zahtjevom da uklonimo neprimjereni komentar.