24.9.2007.. Sedamdesetjednogodinja Mileva upi iz Mrkonji Grada u Odbrambeno otabinskom ratu izgubila je tri sina - Stevu, ivka i eljka. Oni su ubijeni u jesen 1995. godine, za vrijeme okupacije mrkonjike optine od strane regularnih oruanih snaga Hrvatske i Hrvatskog vijea odbrane.
Tijela Steve i ivka pronaena su u masovnoj grobnici na pravoslavnom groblju u Mrkonji Gradu u aprilu 1996. godine, dok su eljkovi posmrtni ostaci otkriveni mjesec dana kasnije u selu Surjan, svega nekoliko kilometara daleko od njihove rodne kue u Gustovari.
Braa upi sahranjena su na mjesnom groblju u Gustovari.
Njihova majka Mileva, kojoj je jo prije rata umro mu Marko, skrhana bolom za svojim junacima ivjela je jedno vrijeme u tronoj kui u svom selu. Na preporuku optinske Borake organizacije, jer je srani bolesnik, preselila se u Mrkonji Grad.
- Jedno vrijeme ivjela sam u privremenom smjetaju. Prije pet godina dobila sam stan od optine, u ulici Sime olaje. Zadovoljna sam i meni vei stan ne treba - pria Mileva.
Kae da je prethodnih dana imala "veliko spremanje" u stanu.
- Angaovala sam molera da mi okrei i uredi stan, jer ja ne mogu da radim nita od teih poslova. Jedino mogu da loim vatru u poretu i kupim prainu po stanu - ali se Mileva.
Ranijih godina, nastavila je, drva su joj obezbjeivali iz Borake organizacije i optine. Sada vie toga nema, pa ih sama nabavlja. Pomognu joj sestre, njihovi muevi i djeca. U pomo priskoe i komije.
- Bogu hvala, imam dobar komiluk. Srena sam kada mi neko doe na razgovor, jer me samoa ubija - veli ova srpska heroina.
I komije imaju samo rijei hvale o ovoj krepkoj starici. Tvrde da je skromna i ponosna ena, i pored svega to ju je zadesilo u ivotu.
Mileva upi dugo je ivjela od 50 maraka penzije, koju je naslijedila od pokojnog mua Marka. Sada je zadovoljna to prima nacionalnu penziju od 760 maraka.
- Od kada sam ostvarila pravo na nacionalnu penziju, lake ivim. S penzijom i invalidninom mogu obezbijediti sebi sve za ivot. Zahvalna sam vlastima Srpske to su meni i slinim porodicama obezbijedile uslove za normalan ivot. Meutim, moju tugu za izgubljenim sinovima ne moe nita nadoknaditi - Milevine su rijei.
Kae da bi joj bilo lake da je bar jedan od sinova bio oenjen, da je imao suprugu i djecu. Ovako je sama i poredi sebe "kao drvo bez grana".
Dok nam pokazuje fotografije i medalje Zasluge za narod svojih trojice sinova, Mileva o svakom od njih pria kao da je iv i kao da samo to nije stigao sa ratita. Veli da su to bili "najbolji momci u selu", vrijedni, poteni i - iznad svega - hrabri, jer nijednog dana nisu izostali iz svoje jedinice.
Ova skromna starica naruenog zdravlja tvrdi da je zadovoljna brigom drutva, ali joj nedostaje da je ee obilaze predstavnici ovdanje Borake organizacije i optine. Kae, "samoa je ubi", pa se svakoj posjeti silno obraduje, a tako je bilo i kada ju je ekipa "Glasa Srpske" posjetila u njenom toplom domu.
Slobodan Daki ("Glas Srpske", www.glassrpske.com)