27.11.2007.. estitam generacijama 50-ih, 60-tih, 70-tih!Neverovatno je da smo uspeli!
Prema onom to kau dananji pravnici i birokrate, svi mi koji smo bili deca u 50-im, 60-im, 70-im i ranim 80-im, verovatno ne bi trebalo da budemo ivi.
Deji kreveti su nam bili obojeni vriteim bojama na bazi olova.
Nismo imali zatitne poklopce ili brave na flaicama lekova, vratima i ormariima, a kada smo se vozili na biciklu, nismo imali kacige. Da ne spominjemo rizik kad smo autostopirali...
Kao deca, vozili smo se u automobilima bez pojaseva i vazdunih jastuka.
Pili smo vodu sa esme u dvoritu, a ne iz flae. Uas!
Jeli smo kolae, hleb i pili gazirana slatka pia, ali nikada nismo bili debeli, jer smo se stalno igrali napolju. Delili smo jedno gazirano pie sa etiri prijatelja, iz jedne flae, i niko od toga nije umro.
Provodili smo sate gradei male automobile od raznoraznih otpadaka i onda se sputali niz brdo, da bismo tek onda otkrili da smo zaboravili na konice. Nakon to smo se nekoliko puta zabili u bunje, reili bismo problem.
Otili bismo od kue ujutro i igrali se po ceo dan, vraali smo se kui kada bi se napolju upalila ulina svetla.
Niko nije sa nama razgovarao po ceo dan.
Nismo imali Play Station, Nintendo, X- Boxes, video igrice, 99 satelitskih programa na televiziji, filmove na videu, surround sistem, mobilne telefone, kompjutere ili Internet chatove.
Imali smo prijatelje! Izasli bismo iz kue i nali ih. Nezamislivo!
Igrali smo izmedju dve vatre i ponekad bi nas udarac loptom stvarno zaboleo.
Padali smo s drvea, znali smo da se poseemo, polomimo kost ili zub i zbog tih nesretnih sluajeva nije bilo nikakvih sudskih tubi. To su bili nesretni sluajevi. Niko nije bio kriv osim nas.
Tukli smo se i udarali jedni druge, dobijali modrice i nauili kako da ih prebolimo.
Izmiljali smo igre sa tapovima i teniskim lopticama, i, iako nam je bilo reeno da e se to dogoditi, nikome nismo iskopali oko.
Vozili smo se na biciklu ili proetali do prijateljeve kue, pokucali ili pozvonili na vrata, ili samo uli i igrali se sa njim.
Nisu svi drugari ulazili u ekipu. Oni koji nisu, morali su da naue da se nose sa razoaranjem.
Neki uenici nisu bili pametni i vredni kao ostali i nekada su padali razred i morali su da ga ponavljaju. Zamislite samo to! Testovi se nisu prilagodjavali iz bilo kog razloga.
Nai postupci su bili samo nai. Posledice su bile oekivane.
Sama zamisao da nas roditelji vade iz nevolje ako smo imali problema u koli ili sa zakonom bila je nezamisliva. Oni su ustvari podravali kolu i zakon. Neverovatno!
Ova generacija je proizvela neke od najboljih preuzimaa rizika, reavaa problema i pronalazaa, IKADA!
Imali smo slobodu, neuspeh, uspeh i odgovornost i nauili smo da se sa tim nosimo.
I vi ste takvi?
estitam!
Imali smo sreu da kao deca odrastemo pre nego to su pravnici i vlada poeli da reguliu na ivot.
...AKO IMA MESTA ZA OVO IMA, AKO NEMA NIKOM NITA...MENI JE BILA LEPA PORUKA U SKLADU SA SECANJIMA..POZDRAVLJAM VAS I ZELIM MNOGO USPEHA U DALJEM RADU I H V A L A VAM TO POSTOJITE
Autor: E-mail poruka upuena Nat