28.11.2007.. Kad se probudi ujutro, stuti se u kuhinju i pomlati to to ima da se jede to bre, samo da izae van. To su radila sva djeca iz komiluka. Ako se ide u kolu, "ispie zadau" i opet van.
im izae, neko je vjerovatno ve na ulici. Odmah plan ega se igrati. eka se ostatak ekipe, a ako neko fali, svi pred njegovu kuu i zovi dok se ne popnu mami na glavu, pa ga pusti van. Ako je neko imao goste prethodni dan ili je bio vjet u dramenju, nae se i neka kesica bombona ili okolada, za zagrijavanje.
ta god da se igra, neophodno je izvoenje operacije brojalica. Zamislite npr. onu - "Oko boko prde koko, pita baja koliko ima komada jaja" i njene raznorazne varijante. Pa "En ten tini, savaraka tini, savaraka tika taka, bija baja buf" (i njene varijante). Veliki uspjeh je ako se ne pokefamo zbog brojanja jer uvijek ima neko ko smatra da onaj to broji petlja malo. Pa se onda prelazi na zakletve da nee varati. E ta je tu svata bilo... Jedna je bila "asna pionirska!", pa onda "pu Titove rijei" (ta god da je to znailo"), pa "majke mi", pa onda ona grozna "dva prsta preko kue...". Dok se jedno "zaklinje", jedno obavezno stoji iza ledja da ovom to se zaklinje sluajno ne bi palo na pamet da ne daj boe "dri pikove" dok se zaklinje.
Izbor igre, naravno, zavisi od veine, tu je demokratija radila mnogo prije no su djeca uopte znala ta je to. Nije bilo potrebno puno materijala, bitno je da ima djece. Bila je ona blesava "care, care, govedare, kol'ko ima sati?" koju smo znali satima igrati. Onda neko drekne "ajmo ganje!". Zamislite da sad neko kae ajmo ganje. Djeca bi popadala od smijeha. Mi smo se do besvijesti ganjali po ulici. Naravno, ganja je imala razne varijante. orabaka je bila za kine dane. Turimo se u neiju upu i onda tu igramo sve ono to prostor dozvoljava. Fudbal "na male", etiri kamena i lopta, bar 3 djece i opa. Ili kise. To nam je stvarno bilo uivanje. Jednom nam se probuila lopta. Nije joj bilo spasa. Strpali u nju kamen i stavili na sred ulice. Reakcije prolaznika ostavljam mati onih koji itaju tekst.
"mirka" je jo jedna velika uivancija. Ratrkamo se po komiluku i ludnica do mraka. U mraku je jo zanimljivije. Uvali se u neiji kokoinjac, trpi i tekutove, samo da te ne nau. Svinjci su isto bili popularni. U mraku je najbolje - samo uje kako se sami odaju, neko se bacio u koprive mislio da je trava, neko sjeo u mravinjak, nekoga prepala maka...
Preveslavanje prolaznika je bila uvrijeena zabava. Nou sveemo siluk preko ulice, u visini stomaka, za ogradu sa jedne strane ulice i drugu ogradu sa druge. Kakvih smo sve psovki i kletvi uli, mogla bi se knjiga napisati. Jedan od najveih folova koji smo koristili je bio stari dobri tos sa novanikom iz kojeg viri malo para, svezanim za siluk. Nevjerovatno je kako se ljudi pale na taj tos. Jedan je zaustavio traktor i siao da uzme novanik koji je "misteriozno" odskakutao iza neije ograde. Veina ljudi se nasmije kad skonta, neko se naljuti jer ga je neko vidio kako se polakomio, ali nisu ba svi kontali - tako je jedan komija zvao enu da vidi, govorei mrtav ozbiljan da je u novaniku aba i pokuavajui da ukeba novanik svojom kevom.
Da se nikad ne treba zamjeriti sa djecom, osjetila je dobro na svojoj koi jedna kominica koja se inae stalno svaala sa svima - nama je zimi kvarila stazu i nije dala da se sankamo, pa smo lijepo uklizali dio puta pored ograde kud je prolazila, pokrili lagano snijegom i ekali rezlultat. Otresla je poteno i slomila ruku. Poinilac nepoznat :-)
Kad se krene klikera, tek to je bio rat. Ko god da kopa "rou", bie optuen da ju je iskopao po svom interesu (moete misliti). Onda je neizbjeno tu i neko ko "krade" razdaljinu. Najvee ponienje za nekoga u klikeranju je bilo kad ti protivnik "odnese" kliker "porculanac", kako smo mi to zvali. I onda krenu uvrede. Imaju one standardne, krene se po rodbini i tako to, moj je tata ovo, tvoj je ono, mama ovakva tvoja onakva, blabla, najblesavije su bile one rimovane - "To je bilo eteres' prve, kad si ti bio kanta za crve" (!!!), ili "to je bilo eteres' tree, kad si ti bio kanta za smee". Ili ono "debeli debeli, napio se vina, prdi k'o maina, maina se gasi, debeli se prasi" (iako npr. predmet uvrede ima 28 kg). Ili strana kletva - "dabogda dobio keca u koli!"
Bilo je dana kad nam naie da hvatamo golubove. Naemo negdje gajbu, podboimo je nekakvom klipicom za koju je svezan kanap koji mi drimo u ruci, sakriveni iza nekog oka. Pod gajbu strpamo kukuruza (koji smo drpili od kue), ostavimo zrna okolo u liniji koja vodi do gajbe i ekamo. Kad golub doe i pone da kljuca, mi hop, povuemo kanap i gajba padne. Zanimljivo da nam niko nikad nije objasnio kako se to radi, prosto smo svi to znali. I naravno, kad nam dosadi gledati goluba, onda ga pustimo.
Bilo je i lastia. Bila je ona neka pjesmica, Olimpijada miija parada (!!!) itd. Kad god vidim lasti, padnu mi na pamet mievi. Za igranje "splitske", trebalo je biti dobro nogat. Bilo je i ono "Usa, usa,usa sa, Pipi Duga arapa".
Bilo je kina kad su se pojedina djeca vraala kui sa asova vjeronauke u crkvi ili damiji. Sve te dogme djeca su kontala sasvim drugaije, pa tako jedno nije smjelo da sjedne jer se bojalo da e sjesti na svog anela uvara, a itava tragedija je ispala posije besjede o smaku svijeta. Najvea alost je bila vijest da e zvijezde pasti s neba, pa vie nee biti sunca, kako emo onda vidjeti?
Bilo je toliko toga da bi se moglo danima ovako pisati, priati...nastavite, narode.
Autor: Dijete
mrkonjic-grad.com sa zahtjevom da uklonimo neprimjereni komentar.