12.1.2008..Subota, moja sestra Emira i ja se spremamo da izaemo u ariju. Emira nala nekakvu maminu staru haljinu pa ije sebi itavo popodne suknju, uiva cvjetove. Pravo dobro ispade suknja, a bogami joj i stoji, ona visoka...
Imamo namjeru da idemo u disko, u na Omladinski dom. Berka dala koju paru, kae popolovite jednu kolu, nema vie. Hajd dobro, ali Berka mora obeati da nee rei tati da idemo u disko jer je babo Enver strogo protiv Diska, poto u ahovskom klubu (u Omladinskom domu ) radi pa "vidi ta mlade radi".
Ali Emira i ja smo sve za akciju "Kako ui u disko" spremile dobar plan. Od raje postavimo jedno na prozor, pa ovaj viri i mae rukom ako je put slobodan. Drugi stoji na vratima od ahovskog i viri da nee Enver izii. A Emira i ja onda uletimo u disko sve zapuhane, i umjesto da se radujemo razmiljamo kako emo izai i doi prije tate Envera kui.
Jedne prilike ne upali plan, ja taman da udjem u disko, a tata proe na ulaznim vratima pored mene - Meni se brate oduzee noge, a ja uletih u WC i ne izaoh sahat vremena dok ne proe alarm...
Na usnama mi smijeak kad se sjetim koliko lijepih i uzbudljivih doivljaja proivjeh u mom Mrkonjiu. Sada smo moja sestra i ja odvojene, ja u Njemakoj, ona u vedskoj. Ali ljubav koju jedna prema drugoj osjeamo, nai zajedniki doivljaji, na smijeh i suze, naa zajednika sjeanja daju snagu za dalje...
Autor: Samira Veli