18.1.2008..1988. Nisam primljena na Filozofski fakultet u Sarajevu. Mogu biti vanredni student, ali kao redovan ne. ta sad? Moja sestra Samira se upisala i ide studirati na Pedagoku akademiju u Banja Luku. A ja? Kuda?
U Koaru... Kau mi da primaju radnike i da ih obuavaju. est mjeseci obuke i onda u ivaonu. Mene zapade majstorica - Milomirka, strah i trepet na odjeljenju... Kod nje ti nema dobro jutro ve ti je to lavovska rika ve od samog jutra... Mene uzela na zub, ali i ja se ne dam... bar na jeziku...
To jutro sutnu ona meni jednu partiju:
-Evo ovo uradi ponovo, prosula si ulje na postavu!
Partija prosla, jo 5-6 operacija, a ona je meni vraa. A i ja ti na nju otro:
-Ne pada mi na pamet da to popravljam! To nije moja greka!
Ona ti meni doslovce:
-Lopov nikad nece priznati da je lopov!
A ja ti njoj.
-Znam da ste nevini k´o goblen, ali me interesuje ko vas veze! Ja ti k´o nju persiram.
Dozlogrdilo brate...ne ide....vadim zube i dolazim i radim k´o crnac, a to tako jadno, nisko i emerno u koari i tvornici obue Bosna, Banja Luka.
Ona meni uta korpu a ja njoj... Ona je meni a ja je njoj.
Leti korpa k´o pomahnitala gore dole preko itave ivaone.
Raja zaburila noseve i ne die glave. Vide sprema se revolucija proleterijata i vano je i u revoluciji spasiti samo svoju glavu.. Ma kakva ona parola Bratstvo i Jedinstvo nego je to sad parola Bratstvo i Ubistvo...
Ne da se ona ali ne dam se ni ja....
Vidi ona da je u autu i da je utakmica sa mnom ve unaprijed izgubljena, bar to se tie jezika i onda samo bijesno promrmlja:
-Sutra na disciplinsku sa Desom!
-Ok, kaem smireno ja. I to je za ljude.
Na disciplinskoj skinu me s tog mjesta i daju mi najslabije plaenu operaciju. Zavri Emira na izvlaenju konaca jedan mjesec dana. Ali junako je ovo srce to kuca kod Velia.. Ja ti pjevam i to francuske balade ori se itava koara, a unutra gori brate.. gori nepravda...
Proslo nekoliko dana..na paspulu zapelo a i na postavi..Oko mene se uzvrtile Borka i Majda..a ja vidim da opet trebaju mene, brzog gonzalesa da taj zastoj odtopa... Vratie me za mainu i ja ti to raistih...
I opet sve po starom. Kao i uvjek imadoh platu meu najveim jer sam prebacila normu..
Bilo je tu jo disciplinskih, gdje sam ja davala jedinu izjavu da se osjeam k´o jazavac pred sudom... Moda me jednostavno nisu razumjeli. Niti ja njih, niti oni mene i u tom razoarenju zbog neupisanog fakulteta.. Moda nisam ni ja razumjela njih, niti Milomirku i razlog njenog neosnovano ljutitog ponaanja prema meni... Uglavnom, danas kao zrela zena sa zavrene dvije visoke kole ovdje u vedskoj gdje radim kao prevodilac-prevela sam dvije knjige, moju zbirku pjesama "Hodai cestama" i roman od profesora Sevke Kadria "Odisej sa planine", na sve to danas mogu da dodam: ivot je zaista pun padova ali uspjeha!
Nadam se da ce ova pria dati sjeanje na dio Mrkonjia, na koaru, njene radnike, disciplinsku komisiju i njene lanove, majstorice ali i na ove daleke ali ipak i na ovaj nain prisutne - brze gonzalese....
Autor: Emira Veli Sundkvist