13.2.2008.. Nekad davno, zimi, spremala bi se drva za zimu. Od tih drva-vlaka ostajo bi dubok trag u snijegu od ega bi poslije nekoliko dana nastala dobra zamrznuta staza za sankanje.
Takvom stazom bio je tos sankati se. Sa vrha Ravana na Lisini pa do Rudina trebalo je svega nekoliko minuta da se stigne bolje rei sleti sa sankama.
Prtao bi snijeg na sve strane i u vonji malo ta bi se moglo vidjeti.Vozili bi se kroz neku vrstu snjene magline.Duga staza za uivanje a opet kratka jer smo svi eljeli da ti trenuci vjeno traju.
Bilo je to doba skija sa gumenim ili konim kaiima-vezovima sa kojima se moglo skijati samo pravo bez veih skretanja.
Bilo je to vrijeme ipurinih autaa koji su mogli zamjeniti skije i licure. Bilo je to vrijeme sanki koje su na sve liile a nisu liile na sanke ali su bile dobree i brzee!
Bilo je i razbijenih noseva i glava na to se brzo zaboravljalo. Mnogi plotovi bi stradali zajedno sa naim nosevima i glavama.
Bilo je to vrijeme sanki koje nebih mijenjao nizata na svijetu.
Autor: Sibelius