Ko je bio učesnik ovog događaja kojeg ću vam ispričati, zna kako je to zbilja bilo smiješno. Nisam siguran da ću vam moći ovo približiti da možete osjetiti kako je to bilo, ali nije ni važno. Neko ce vjerovatno reći da je ovo obična glupost, neko da nije uopšte smiješno, neko će pitati šta je pisac htio reći ali nema veze. Događaj je istinit i mi koji smo ga doživjeli valjali smo se danima od smijeha.

Proljeće 1982.godine, nedelja. To prijepodne F.K."Sloboda" je pobijedila direktnog kandidata za prvo mjesto "Prijedor" u Prijedoru sa 1:0 i nas nekoliko fudbalera sa trenerima i visokim funkcionerom kluba našlo se u caffe RELLY da malo proslavimo pobjedu. Zauzeli smo onaj visoki sto u sredini /ko se sjeća/ i krenula je tura za turom i "Vaso Ladački" po ko zna koliko puta.

Nakon nekog vremena uđe naš dragi sugrađanin, veliki ljubitelj i navijač "Slobode". Veli, čuo je za pobjedu i eto došao da nam čestita i da nas počasti. I opet tura, pa još jedna, pa opet "Vaso Ladački", te veli naš sugrađanin da žuri kući, nosi ženi i djeci ručak od punice. Napravila punica burek.

Opet neko zovnu turu, osta sugrađanin, pa onda se izgubi i vrati se noseći nekoliko komada bureka koji se jos pušio. Veli da malo zamezimo. Burek prva klasa i stiže nova tura i sada umjesto "Vase" Dragan Stojnić i "Bila je tako lijepa". Neko reče sugrađaninu da ide nositi burek kući, žena i djeca čekaju, a on ko za inat ode i donese još malo i stavi na sto. Neko povika "daj turu za burek kada je ovako dobar" i nas sugrađanin ode i vraća se sa tepsijom.

Još je pola tepsije ostalo i mi na njega graknusmo da to nosi kući, a on ko samo odmahuje rukom. U tom planu i burek i osta prazna tepsija na stolu. Samo što to bi na vratima kafića se pojavi sugrađaninova supruga, normalo ljuta i sa vrata povika:......."Gdje je burek?"

Kada je ugledala praznu tepsiju doda: "Kako te nije sramota, moja mati napravila, djeca i ja čekamo, a ti donio ovdje, sram te bilo. Vidjećemo mi za ovo kod kuće."

Kada se ona pojavila na vratima, mi smo se svi ukočili i čekali sta će biti. Međutim ja sam primjetio da se odjednom nešto poremetilo za stolom, neko je falio, ali niko nije nikuda izašao. Kako god pogledam jedan nas je manje. Tada sam vidio u čemu je fazon i u svoj toj muci ja sam se počeo daviti od smijeha - naš visoki funkcioner se sagnuo pod sto da ga supruga sugrađanina ne bi vidjela, valjda ga bila sramota, ozbiljniji čovjek i počeo da veže cipele k'o bajagi.

Kada sam se ja sagnuo i pogledao šta on radi, vidio sam da nema nigdje pertle. Naš funkcioner je nosio MOKASINE.

Poslije kada se sve utišalo, kada sam ispričao ostalima, bilo je smijeha i stalno smo ga upozoravali da mu se cipela odvezala, da treba da je zaveže.
Kako je prošao nas buregdžija kod kuće - nismo saznali. Vjerovatno mu nije bilo lako, ali burek je bio pravi, prvoklasan.

Autor: Mladjo

Podijeli na Facebook-u

Tweet