17.2.2008..Dosta se toga spomenulo o tradiciji Mrkonjia i o njegovim stanovnicima u ovim naim sjeanjima, pa prema tome red je da se spomene i vrijeme "makara". Mislim da se svi toga sjeamo.
Ne znam tano kad se to odrava, moda 22. februara, ali znam da je u to vrijeme uglavnom bio snijeg i ja sam ila iz kole iz druge smijene, napolju je vec bio mrak. Kako silazim niz sokak, ve u daljini ujem djeiju graju. Pitam se sta se to dogaa? Doem do mosta, kad imas sta vidjeti; grupa namaskiranih osoba, oko njih okupljena djeca, dua im bila izazivati ih, a onda, nae se uvijek neko ko poganja tu djecu. Sjeam se da je to uglavnom bio Davor, uvijek je imao dobru masku i obavezno neki tap. On potri za nama djecom sa onim svojim podignutim tapom, mi bjei kud koji, vriska, graja.
A onda pouri kui, ako ve nisi pripremio neku masku, onda ni bilo ta da se namaskira, moda neki stari araf, pa napolje, kao po dogovoru skupimo se i mi u grupe. Mada je to uglavnom katoliki praznik i obiaj, sva su djeca na zboritu uestvovala. I onda od kue do kue, kao bajage da prestrasimo domaine, a ustvari znamo da nas eka nagrada. Domaice obavezno doekaju "makare" sa velikom zdjelom krafni. MMMMMmmmmmm !
To je bilo nekad, naalost toga vie nema, ali kao i veina drugih stvari i toga se vrijedno podsjetiti, jer mnoge tradicije su izumrle i izumiru, jedino ostaju u naim sjeanjima.
Autor: Enigma