16.3.2008..Dva nezaboravna dana!!!
Mi smo Mrkonjiani takav narod kako smo nauili od naih starih, obii svoga komiju, druga, prijatelja, a pogotovo svoju rodbinu. Tako i mi u dijaspori ne gubimo nase obiaje.
Tako spremi se u 11h nou pa put pod noge i svome komiji na kahvu. Krene tako zarana da si tamo to ranije. Nona vonja pa polako, i uine ti se put toliko dug, ali i nije kad se eli vidjeti svoj komija i svoj narod. Rano ujutro oko 7h, pred kuom i pribliavamo se polako... kad Moni (cuko) prvi zalaja, ali samo nakratko jer ga neko utia. Otvorie se vrata
Emir (Cori) trljajui jo snene oi i kad nas ugleda povika u kui: "Pripremaj te kahvu evo nam Lepira i njegovih!" Nastade ubrzano ustajanje onih po kui, a mi uosmo unutra. Dok smo razmjenjivali dobrodolice u nae iznenaenje pomoli se iz sobe Dafa i njegova Iska. Mi povikasmo, pa imate jos gostiju pravo iznenaenje. Bahra e na to, imamo bogami, sada sjedajte, bie kahva, a poslije eglen. Dok se kahva kuhala Emir nas ponudi piem, dok Dafa k'o iz topa "PIVO" - nije ni ono sinonje izalo, klin se klinom izbija. Ne proe bogami ni pola sata, eto ti Sakiba i Majde i pred njima cuko Eli. Nakon toga nastadoe telefoni da zvone, zove Hare i Safija, pa Hajdar i Kika, Safet i Lejha, Etko i njegova supruga. Govore da e i oni doi samo dok obave neke hitne poslove. I za jedno kratko vrijeme eto nas svih zajedno - "MALI MRKONJI".. Nastade tada pjesma i veselje koje se treba pamtiti. Rotilj, pie, meza, kolai i sve je spremno. Poee i njihove prve komije Bosanci da i oni dolaze kako bi se pridruili ovom veselom drutvu.
Takav ambijent uz pjesmu veselje i ostalo oivi ulica, stati pa gledati. U jednom trenutku pojavi se milicionar pred kuom pa Cori ode sa njim da porazgovara, a kad se je vratio ree nam da je milicionar samo pitao da nije moda svadba danas. Ja upita to svadba. Pitao ako je svadba da pripreme saobraaj po gradu kako ne bi bila guva, jer oni vele kad je naa svadba tada oivimo ovaj malo uspavani grad. A ovakva je svadba kod nas maltene svaki drugi dan. Kako smo mi doli ovaj grad je oivio, i Emir tada sjede kraj mene.
I tako sa pjesmom veseljem i u razgovoru svako sa svakim i svaki od ovih naih Mrkonjiana veli nama nemojte da bi sluajno otisli a da se kod nas ne bi svratili. Ostali smo tu kod Emira i Bahre kao i kod sviju ostalih jo dva dana, obili sve i vidjeli kako su pa opet nazad svojoj kui.
Bilo je tada nezapameno ovdje kod njih.
Dragi moji Mrkonjiani, bilo to u dijaspori, Mrkonjiu ili bilo gdje na ovoj planeti, ako ikada budete dolazili ovamo kod nas, prvo se javite na RECEPCIJU KOD EMIRA, pa je onda sve jasno ta treba dalje. Prvo doi tu jer je to EPICENTAR za sve nas. Doite i uvjerite se. I mi smo takvog kova, neemo vas iznevjeriti.
Bujrum bilo kod koga to, samo doite! Hvala!
Autor: pirLe, sa porodicom iz USA.