40 godina se navršava od kada smo još kao golobradi spremali se sa našim nastavnicima fizičkog vaspitanja kako bi učestvovali na republičkom takmičenju u trčanju svih škola BiH u Sarajevu.

Bila je subota kada smo stigli u Sarajevo, sasvim kasno u noć. Morali smo tražiti neko prenoćište jer je tada sve bilo zauzeto pošto je dosta učenika stiglo za takmičenje. Još tako umorni od puta, pa još i lutati tražeći prenoćište. Bilo je to za nas veliki napor, išlo se pješke, a znamo da se sutra mora na trčanje. Prenoćište smo pronašli kod nekih studenata na Koševskom brdu (studentski dom). Tu smo spavali po dvojica u krevetu, pa je i spavanje bilo veoma loše, gotovo nikako, ali se opet i jutro nekako dočekalo.

Osvanuo je dan kada smo trebali da se pokažemo u najboljem svjetlu. Na zbornom mjestu bili smo raspoređeni u tri grupe, stariji seniori, mlađi juniori i žene. Mene su rasporedili u grupu juniora, zajedno sa tri naša takmičara. Bilo je to na pomoćnom stadionu na Koševu. Čekali smo start utrke čija dužina je bila određena na 800m, što meni nije baš odgovaralo jer sam ja tada volio malo duže staze. Ali šta je tu je. Nas negdje oko 160-170 takmičara smo stali u jednu liniju i čekali znak za start. Dok nam je starter htio nešto prvo da objasni neki su već potrčali, a za njima i ostali jer nije se moglo vise slušati šta se govorilo... Pruži noge pa za njima...

Tih 800 metara se vrlo bro pretrča, a pred samim finišom ulazili smo u takozvani lijevak gdje smo dobijali kartice sa brojevima, kako bi se znalo na kom mjestu si završio utrku. Ja sam dobio tada broj 11, a bio sam prvi od naših Mrkonjićana u mojoj grupi.

U drugoj utrci startovale su žene, a staza je bila duga 600 metar. Od naših je tu bila prva na četvrtom mjestu, a ostale su takođe imale dobar rezultat. Nakon ove utrke startovali su i seniori, koji su bili i najbrojniji. Bilo je zaista zanimljivo gledati jer su oni trčali stazu dugu 2000 metara. U toj grupi naši su se plasirali otprilike iza 40-og mjesta, konkurencija je stvarno bila velika. Poslije toga nema više autobusa prema Mrkonjiću, već idi na željezničku stanicu, pa do Travnika. Od Travnika ni sam neznam kako smo stigli do Jezera, a odatle smo nas nekoliko "pješaka" pa do kuće. Tamo smo stigli sasvim rano, kada se narod počeo buditi za novi dan.

Tako smo ja i moji drugovi dobro zapamtili 1968. godinu i utrku u Sarajevu. Bilo je to prije 40 godina, a kao danas!

Autor: pirLe, binba! jr.USA!

Podijeli na Facebook-u

Tweet