13.4.2008..U ime svih nas iz 50, 60, ili još neke, za zakletvu našu napisau stih. Spomenuu prošlost i prie neke, jer sad svi ivimo od njih.
Bilo je lijepo biti zdrav i mlad, voljeti nekog i svoj rodni grad. Bili smo djeca uvijek sretnog lica, a sad nam kau samo "izbjeglica".
Znali smo samo za radost i smijeh, mrnja i svaa bili su nam grijeh.
Rasli smo skupa ko da smo braa, jer mladost je jedna i nikad se ne vraa.
Šutati loptu, svirati gitaru, pušiti jednu istu cigaru.
Sve to smo znali u jednom danu, a sad to sve vidim kao na dlanu.
Brali smo cvijee, krali smo voe, a nismo znali da sve to proe.
Sada se pitam: kuda sve to ode? Dok gledam sliku Balkane vode.
Autor: Spomenka