25.4.2008..Vaskrs je najvei hrišanski praznik jer tada Crkva doivljava centralni dogaaj
Hristove pobjede nad smru.
Obiaji u vezi s Vaskrsom, poslije boinih obiaja, najznaajniji su u
srpskom narodu. Za razliku od mnogobrojnih boinih obiaja, obiaji tokom
Vaskrsa se primjenjuju u znatno manjem broju, a najzastupljenije je bojenje
jaja.
Danijela ukanovi, kustos etnolog iz Banjaluke, objasnila je da je po
narodnom vjerovanju jaje od pamtivijeka predstavljalo simbol ivota i plodnosti
i da je to najvjerovatnije razlog što se obiaj farbanja jaja sauvao.
"Bojenje jaja smatra se svetom radnjom i njemu se pristupa sa pobonošu i
istotom. U našoj partijarhalnoj kulturi ono je bilo obiljeeno i obrednom
normom, kojom se odreuje dan ili doba dana kada se boje jaja i ko moe da ih
boji. Naješe je to bila stara ena ili mlada djevojka", rekla je
ukanovieva.
Ona je navela da je prvo jaje obavezno bojeno crvenom bojom jer je crvena
boja oduvijek oznaavala plodnost i napredak.
"Prvo obojeno jaje naziva se uvarkuom jer se vjeruje da ono ima mo da
štiti kuu i ukuane i ono se obino uva u kui do sljedeeg Vaskrsa. Postoji
vjerovanje da ako nekim sluajem ovo jaje pukne to predstavlja nesreu u kui",
kazala je ukanovieva.
Šaranje jaja, dodala je, posebna je umjetnost koju posjeduju ene i koja se
prenosila sa koljena na koljeno.
"Postoji više naina šaranja jaja, a naješa je korištena batik tehnika. Ona
se sastoji u tome da se tankim slojem voska prekrije površina koja ne treba da
se oboji, pa se nakon farbanja vosak skine, pri emu na jajetu ostanu bijele
šare", objasnila je ukanovieva.
Prema njenim rijeima, pored šaranja jaja za Vaskrs u srpskoj tradiciji
primjenjuju se još neki obiaji.
"Smatra se da na ovaj dan svi ukuani treba da dobiju novu odjeu ili bar
neki dio nje. U nekim krajevima obiaj je da se ukuani na Vaskrs kada ustanu
najprije protrljaju crvenim jajetom po licu radi zdravlja, vjerujui da e tako
biti zdravi i rumeni kao jaje, dok su se u nekim drugim ukuani i umivali u
vodom u kojoj je prenoilo crveno bojeno jaje", rekla je ukanovieva.
M. Mlinarevi, Nezavisne novine