Tražeći neki dan neke dokumente, nabasah na svjedočanstva srednje škole - Gimnazije. U zaglavlju svjedočanstva stoji: Srednjoškolski centar Mrkonjić-Grad - Gimnazija. Dole u dnu na pečatu piše latinicom i ćirilicom: Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina - Srednjoškolski centar - Gimnazija Mrkonjić-Grad.

U to vrijeme je u istoj staroj školi bila i Škola učenika u privredi, pa je to zajedno bio i centar. Međutim, čini mi se da se ta stara gimnazija zvala "25. novembar" i sada mi je pred očima ta crna tabla koja je stajala više vrata nekadašnje škole, a poslije i dugo vremena kada je umjesto škole bio magacin "Zadružne trgovine".

Ovo što ja pišem je moje pamćenje na te dane kraja 60-tih i početka 70-tih, pamćenje ne baš labavih vremena, stroge discipline, teških predmeta. Mnogo je đaka izgubilo godinu, neki izbačeni iz škole, mnoga vladanja bila smanjena, jednom rječju nije bilo lako završiti tu gimnaziju. Đaci uniformisani, kecelje i bluze, uredno ošišani, nije bilo lako pobjeći sa časa / lako te ulove, neki su po cijeli čas provdili u WC-u/, profesori k'o profesori, neki dobri, neki loši, bilo im je uglavnom sve dozvoljeno. Nama đacima - ništa. Ali i pored takve stroge discipline bilo je šale i događaja koji su ostajali upamćeni i do danas. Đaci k'o đaci, tražili su i najmanju priliku da se poigraju sa profesorima, da im bar nekako "napakoste" za sve teškoće ove škole i svega što su im oni priređivali.

Profesori su bili odsvakuda, iz raznih krajeva tadašnje Jugoslavije. Nasi domaći uglavnom znani, jednom rječju naši. Pa eto rekoh da se i njih prisjetimo, da ostane negdje zapis, neki su i danas u Mrkonjiću, neki odselili, neki nisu ni među  živima, neki su postali i čuveni doktori na fakultetima, neko se uvijek nekog rado sjeća, neko nerado i tako to ide.

direktor centra - Ivan Marković
direktor gimnazije - Ljerka Deretićc,
predavači:
srpsko-hrvatski jezik - Ivica Lovrenović, Hamdija Nuhić
francuski jezik - Vlado Sučić, Sakib Lubovac
latinski jezik - Vlado Sučić, Rajko Bajagić, Milena Babić
istorija - Rajko Bajagić,Jovan Stanišić
geografija - Ljerka Deretić, Ismet Ćano, Ratko Đukić
matematika - Gojko Vasić
fizika - Slavko Vulin
hemija - Ante Subarić, Branka Gvero
biologija - Veljko Terzija, Simo Rudić
psihologija,logika,filozofija - Vlatko Vidović
tehnicko obrazovanje - Slavka Sučić
fizičko obrazovanje - Nikola Milanković-Cisko, Duško Cvijić-Cipce
likovna umjetnost - Boro Kurilić-Pile
muzička umjetnost - Nada Sučić-Bošnjak

Ne treba zaboraviti profesore i nastavnike u to vrijeme u Školi učenika u privredi, a kojih se ja sjećam i to:
Mirko Deretić, Bogdan Latinčić, Ivan Marković, Dragojlo Živković, Mitar Boroja, Kasim Zejnilagić.

Neke stvari su ostale duboko u sjećanju, kao na primjer, da je prof.Milanković dobio naziv Cisko po pjesmi koji je pjevao Mišo Kovač - Kada pođem u San Francisko. Naime, posto nije bilo sale, zimi su učenici ostajali u razredu i učili plesati. Tako se jednom prilikom pokvarila ploča sa pjesmom Miše Kovača "Kada podjem u San Francisko" i stalno se ponavljalo  "cisko, cisko, cisko, te je profesor dobio nadimak Cisko.

Mnogi se sjećaju da je prof.Terzija uvijek hodao po razredu i lupkao po svakoj klupi, pa se onda češao po bradi i učenici su mu na nekoliko klupa prosuli malo tinte, tako da je sav plav došao u zbornicu poslije časa, a da ništa nije osjetio ni primjetio.

Nada Sučić je uvijek imala veliku pundžu i jednom je u toj pundži odnijela u zbornicu dvije-tri krede koje je stavio učenik koji je odgovarao pred kraj časa.

Ako ste i slučajno izasli navečer u grad, morali ste nabasati na Gojka Vasića koji je uvijek nekuda lutao sam, sa rukama u džepovima i samo vam klimne glavom na pozdrav. A sutradan čim ulazi u razred sa vrata je znao reći: "Izveli smo se sinoć, izvodimo se a matematika nula, dede izvedite se sada na tablu", pa prozove onoga koga je sinoć sreo u gradu.

Isto tako se u početku prepričavalo kada je došao novi profesor i to Vlatko Vidović koji je svoje časove držao noću i to na Podovima i Grabežu i gdje su đaci gledali u zvijezde i opisivali šta vide i osjećaju. Čudno bilo u početku, ljudi sa nevjericom ali sve se kasnije promijenilo.

Eto toliko samo da se ne zaboravi, a nadam se ćete nadopuniti sa onim što sam ja izostavio.

Autor: djak

Podijeli na Facebook-u

Tweet