Onih za nas vrlo davnih godina kada su se vodili Balkanski ratovi i kada se narod i tada morao povlačiti sa svojih ognjišta, tada se i krojila sudbina za jednog čovjeka koji je i dan danas živi svjedok svemu tom vremenu.  U to doba poznata begovska porodica Bahtijarević koja se tada vraćala na svoje ognjište u Mrkonjić-Grad iz Crne Gore povela je sa sobom i jednu djevojku koja je bila tada kod njih.  Zvala se ona Zada Kordić.  Nakon kratkog vremena ona se udala tada za čovjeka koji se zvao Omer Lepir iz M. Grada.  Odmah nakon i toga rodi se i prvo muško dijete 18-10-1914.g.  koje je dobio ime Aziz.  Sa roditeljima je živio nepunih 6 mjeseci kada mu je mati umrla, a otac ga tada dadne jednom komšiji koji ga primi kao svoga sina.  Kod ovog poočima je ostao i rastao, išao u skolu i tu i zanat završio kao mutabdžija i tako se sa tim zanatom borio u životu onako kako je znao i umio.  Tada taj život je bio vrlo težak, više gladan nego sit,  više prljav nego čist, ali ipak se nekako ostalo živo kako i sam on reče.

"Sirotinja u porodici, sirotinja u neimaštini, sve sirotinja ali zdravlja  Bog dao pa evo sve do dan danas.  Fala Bogu pa je tako.  Znate li onu židovsku kletvu "Im'o pa nem'o", a kod mene je izgleda ono " Nisi imao, sada imaš".
    
Kad smo ga zapitali kako je došao do svega toga što ima,  rekao je.
____ "To sam ja sve zaradio kod Boga".

A kako to kod Boga?
____ "Pa Bog je rekao voli svakoga i nemoj ga mrziti i tebe će voljeti svi a Bog najviše, pa ja mislim da sam ja baš taj kod njega".

A kako se sad osjećaš u tim svojim već poodmaklim godinama pa još i u Americi?
____ " Nikad bolje fala Bogu. Tu sam sa svojom djecom, unučadima, praunučadima i imam svega, a zdravlje me još dobro služi".

Upitali smo ga dokle misli još da tako živi?  Ovdje je rekao malo u šali ovako.
____ "Kad pogledam u leđa svima onima koji su me mrzili Bog mi tako reko".
____ "Šalim se ja to malo ali ne znam vam ja to da odgonetnem, ali nafaka se otvorila pa sve do sudnjeg dana i ja moram jednom napokon kao i svi mi".

Na naše pitanje šta ti ovdje najviše nedostaje on kaže?
____ "Nedostaje mi Mrkonjić, moj grad i moja raja iz njega, ali evo imam ovdje moje najmilije što je za mene najveće bogatstvo.  Gdje su oni tu sa i ja sa njima moj mali Mrkonjić i ne treba mi vise niko osim mojih".

A šta bi sad preporučio ovoj omladini kako da i oni nastave tvojim stopama za dug život?
____ "Sumnjam sada da bi bilo sta mogao pomoći ili im nešto kazati  kad je sve krenulo naopako.  Narod ili previše zadovoljan ili previše siromašan pa se toliko mrze da od toga nema ništa i ne znaju kako.  Dosta sirotinje i sad tamo kao i u moje vrijeme nekada".

A misliš li da će Bog i njima tako pomoći kao tebi?
____ "Sumnjam i u to narod se puno promjenio od onog doba.  Bog nevoli velike promjene".
Vjeruješ li ti sad u ovo sto narod sada masovno ide u bogomolje i mole se Bogu.
____ "Ne vjerujem na prvi pogled".

A što tako misliš?
____ "Vidite da danas kad samo zagrmi iznad glava i onaj dosadašnji nevjernik počne se moliti Bogu i misli da je on veći pobožnik i od popa i od hodže, traže milost i oprost a sutra bi bio u stanju da to sve prevrne,  a to Bog nevoli.  Treba biti uvijek isti i realan zato je Bog stvorio čovjeka da živi i čovjeku dao život i smrt kada on to hoće,  a ne čovjek da radi na svoju ruku da ubija laže jedan drugog samo zato što se mrze.  Samo Bog daje život čovjeku i on može i da oduzima kad dođe za to.  Bog svima oduzme život i sve ono šta je imao samo nikad nije oduzeo onu dobrotu koju je dobar čovjek stvarao.  Za sve je jedina pravda SMRT ali svako nije ponio sa sobom svoje dobrote.  Dobrota čovjekova živi i poslije njegove smrti, a zlo se tjera da se što prije zaboravi.  Zapamtite to dobro.  "  
Stari LEPIR.

Autor: Suad Lepir

Podijeli na Facebook-u

Tweet