Naslovna strana www.mrkonjic-grad.com Login Login
Weather Forecast
 ta ima novo?
Aktuelnosti
Iz grada
Sport
Kultura
Zanimljivosti
Biseri
 Mrkonji-Grad
O gradu
Priroda
Istorija
Mrkonji na Wikipediji
Foto-galerije
Vaniji telefoni
Karta grada
 Cyber MG
Poruke
Ljudi
Cyber kuhinja
Sjeanja
Zaboravljena vremena
Chat
Linkovi
 Usluge
Web dizajn
Reklamiranje
Sponzori
RSS 2.0

www.mrkonjic-grad.com
Na mrei od 2000.god.

www.kreativnije.com
Sjeanja
 
Moj otac - kova kosa

27.11.2008..

Prolazei kroz Podmahalu doekala me je neka udnovata, sablazna tišina. Nekada je ova ulica kada joj krenete preko Zborike uprije odjekivala od udnih zvukova kovakih ekia i nakovanja. Sada je sve utihlo,  što više idete tom ulicom izgleda sablasnije. Napuštene kue, nigdje traga ivota,  a i ljudi koji i ive tu,  ne odaju svoje prisustvo. Nema više kovakih mješina, hamera,  ne izviruju više garava kovaka lica. ini mi se u ovom malom prostoru sa dna sokaka pa dalje po Podmahaloj bilo  je desetak kovanica.

udni zvuci kovakog ekia i pištanje kosa varcarki budili su nas svakog jutra. Sada toga nema, utihnulo je. Pišem ovo iz razloga šo su me kovake ruke hranile i othranile,  što je lupa ekia i pištanje varcarki dio moga ivota, mladosti, opstanka. Pišem ovo da ne zaboravimo kose varcarke koje su bile simbol ivota mnogih familija,  koje su generacijama i generacijama znaile ivot, budunost.

Sjeam se moga oca koji je mukotrpno radio cijeli svoj vijek. Ulazio je u svoju malu, skromnu kovanicu sa zorom, a izlazio iz nje sa prvim mrakom. Predahnuo bi malo za ruak, zapalio cigaru i duboko uzdisao. Znoj mu se cijedio niz izborano garavo elo, ruke ispucale, izranjavane, grube i nagorite. Kašljao bi esto,  što od cigara,  što od cumura i prašine. Koliko samo muke, znoja i truda da se napravi kosa. A kada se sve to završi,  onda je moj otac znao teško uzdahnuti i rei: "Treba sada ovo prodati". To je bio najtei dio njegovog posla. Sjeam se dobro odlazaka na pazare i njegov povratak je bio dogaaj za nas ukuane. Znali smo izvirivati na prozor išekujui kada e se pojavti,  a kada bi ga ugledali mati je pitala da pogledamo nosi li išta na ramenu. Ako bi nosio,  znai pazar je bio loš, vraa što je odnio,  ako nosi pod rukom veselili bi se,  jer je to bio znak da je pazar bio dobar. To su bili naši znaci raspoznavanja situacije. Sa tim znakovima je bio povezan naš ivot, naša budunost. Kada ne bi ništa prodao bili smo tuni,  on je ulazio u kuu,  palio cigaru i duboko uzdahnuvši znao rei: "Niko ni da upita ni pošto je,  a kamoli da kupi kosu". Znali smo plakati ali on je uvijek govorio da se ne bojimo i dok je njegovih ruku,  bie kruha. Znali smo da je i njemu teško,  ali je to nastojao prikrivati.

esto sam nosila kose na poštu da ih pošaljem onima koji su ih putem pisama naruili. I to je bila muka. Prvo upakovati kosu u papir,  onaj sto smo ga zvali pakpapir,  zatim omotati tankom špagom,  zapeatiti na desetak mjesta, popuniti papire i onda nositi u staru poštu. Stara pošta,  mala,  uvijek puna ljudi,  dva šaltera rade. Vukica na jednom,  na drugom Niko Kopuz. Koliko samo puta su nas vratili jer bi ko našli da nije dobro upakovano,  malo zapeaeno i šta još nisu od nas traili. Nekad se znalo zatei nas nekoliko iz kovakih familija u isto vrijeme. im bi nas ugledala Vukica bi vikala: "Dosta mi je i vas i vaših kosa". Nisam voljela kod nje,  pa sam znala i red propustiti da me primi Niko,  iako je i on znao da me vrati i da mi dri predavanje kako treba da kosa bude zapakovana. Pravili su nauku od toga,  a da ih se nije ticala muka koju su moj otac i drugi kovai imali dok ne naprave tu kosu.

Varcarka kosa je bila poznata po cijeloj ondašnjoj Jugoslaviji,  ak i vani. Bila je simbol prepoznatljivosti našeg malog grada iz godine u godinu,  iz generacije u generaciju. Kako je ivot tekao,  moj otac je postajao sve umorniji, stariji,  manje je radio,  ali je po cijeli dan provodio i dalje vrijeme u svojoj kovanici. Nije bilo ni potrebe više toliko raditi, izašli smo na salemet, trebali bi mi sada brinuti o njemu.

Ali kose i njegova kovanica su bile njegov ivot,   bez njih on nije mogao i rat kada ga je zatekao u kovanici,  ništa nije radio.  Ulazio je unutra,  sjedio povazdan, tuan, zamišljen. Bio je ve oronuo, a saznanje da više ne moe raditi dotuklo ga je do kraja. Osjeao je da je kraj bliizu.

Kada je došao dan da mora da napusti grad i ide dalje u neizvjesnost,  plakao je govorei kako ce on napustiti svoju kovanicu koja mu je bila ivot. Ali morao je i nikada se sa tim nije mogao pomiriti. Otišao je i nikada se više nije vratio u svoju kovanicu,  mjesto koje je toliko volio. Umro je u tuzi za njom, kosama, pazarima, ljudima.


Autor: iz kovake familije

 

Podijeli na Facebook-u

Komentari na tekst

1. Ah meraka,sjete i radosti!Masala i ejvala za autoricu.Koliko talenta u mjestanima nase carsije.Svaka prica-sto bi uceni/pisci/ kazali "remek djelo".Neka me poprave ako sam pogrisio.Nazalost duh carsije umire.Pozdrav autorici i svim celjadima sokaka Podmale.
RUDONJA, SWEDEN30.11.2008. 18:48:08 
2. Fantastica prica o zivotu i radu, jednog vrjednog covjeka i njegove familije. A onda su dosle devedesete...
Drale, GERMANY30.11.2008. 20:15:41 
3. Istinita prica iz kovackog zivota,emocionalna.Mnogo ih je takvih bilo u gradu.Neka mi bude oprosteno ako grijesim ,imam osjecaj da je ovo ipak pisao autor a ne autorica.Mozda i nisam u pravu, nema veze, jos jednom sve cestitke ko je da je pisao.
Gost, UNITED STATES1.12.2008. 3:18:40 
4. Veliki pozdrav autorici ovog clanka koji me je dirnuo duboko.I ako nesmijem da pusim... Zapalila sam....Suze idu same....
Alma, UNITED STATES1.12.2008. 6:14:03 
5. Predivno, svaka cast autoru....
Igor Vuk, Srbija ili Crna Gora1.12.2008. 8:20:37 
6. Koliko god pisali na ovu temu,svaka za sebe ima nesto licno.Svaka kosa,jedna prica i koliko jos...Od kovacnice i majstora do kosca i kosenja-citav zivot!Othranise kose mnoge uz muku i trud ali ostavise i trag u otkosima kao sto je ovaj.Dobra ti kosa kosce!
Dina, Bosna i Hercegovina1.12.2008. 9:04:56 
7. Ova i sline prie jo jednom potvruju lepotu kazivanja na ovom sajtu i ideju da se od svih ovih seanja napravi jedna prelepa knjiga.Evo ja se prijavljujem za njenu kupovinu...D I V N O...T O P L O...S J E T N O...I to je moj Mrkonji...
nat, Srbija ili Crna Gora1.12.2008. 10:04:54 
8. Lijepa prica.Nazalost kose se mogu samo vidjeti na takmicenjima kosaca na Balkani i Kupresu a livade su preuzele kosacice ili se uopste ne kose.Stari zanat polako ali sigurno iscezava.I ne samo taj zanat.Narod se opredjeljuje za trgovine,rad na pijaci ili nerad a zanatlija i pravih majstora nigdje.
Gost, Bosna i Hercegovina1.12.2008. 10:36:16 
9. Boe, kako mi je to sve poznato.Pria mi je poznata, posebno za te tipove na alteru, kao da su "bogovi" bili.Nevratilo se nikada....estitke autoru ma ko bio!
goa, Bosna i Hercegovina1.12.2008. 12:08:17 
10. Cesto price pune emocija imaju notu srceparajuceg sto im ponistava kvalitet. Ova prica je predivna, cestitke autoru!
Nikica, Srbija ili Crna Gora1.12.2008. 13:02:49 
11. Ideja o knjizi je fantasticna,Mislim da je prava stvar.Uz osnone tekstove svakao bi trebalo objaviti i komentare ako su sacuvani.
Snjeznik, Bosna i Hercegovina1.12.2008. 13:30:50 
15. Jo jedna divna pria otrgnuta od zaborava. Svaka ast autoru!
mira, Hrvatska1.12.2008. 14:08:03 
16. Pozdravljam kovacku familiju imoju dragu Hajru!
neri, NETHERLANDS1.12.2008. 14:44:08 
17. Gdje je bila stara pota?
mira, Hrvatska1.12.2008. 14:57:10 
18. Umesto komentara napisao bih odlomak iz pripovetke velikog knjievnika Ive Andria "Kosa" (...) Ovaj Vitomir je sa suncem siao u kasabu sa svog strmog i visokog sela, prodao ono to je imao da proda i sad je pred njim proleni dan i u njemu jedna misao i jedan posao:da kupi kosu...Kad izabere i
Milo, Srbija ili Crna Gora1.12.2008. 15:02:37 
19. odvoji dve-tri najbolje, seljak izlazi sa njima napolje i tu stane da kuca svakom kosom o kameni duanski prag, jednom po jednom, dugo i paljivo...Kucne kosom o kamen, pa je odmah prinese uhu, kao horovodja zvunu viljuku, oslukuje dugo zvuk elika i prati ga i onda kad ga niko vie ne uje.
Milo, Srbija ili Crna Gora1.12.2008. 15:09:32 
20. pOZDRAV AUTORKI MADA NISAM SIGURNA KO JE,ONO STO ZNAM JE DA JE NA SLICI SIGURNO RAHMETLI HAMDIJA MUJKIC,JER IMAM INDENTICNU FOTOGRAFIJU....
LELA, Bosna i Hercegovina1.12.2008. 15:10:32 
21. Ovdje mogu samo suze da vrcaju kao varnice iz vatre u kovacnici.
M.M., DENMARK1.12.2008. 15:13:30 
22. Izraz lica mu je potpuno zanesen i odsutan jer, idui za tim zvukom, on i nije tu u ariji, gde nama ta da radi i gde dolazi samo po nudi, nego negde u svom airu, u jeku kosidbe, gde uje tu istu kosu kako, ve nasadjena i otkovana, sike kao guja u travi i prevaljuje otkose u pravilnim
Milo, Srbija ili Crna Gora1.12.2008. 15:15:26 
23. polukrunim arama niza strmu livadu. Seljaci u prolazu zaustave se i zastanu trenutak-dva pokraj njega, oslukuju i sami, ine primedbe i daju savete, ili prosto kau da sve to kucanje ne pomae mnogo, jer nema vie nekadanjih varcarskih kosa...
Milo, Srbija ili Crna Gora1.12.2008. 15:20:08 
24. Kako je ovo dobro napisano.Procitao sam naglas da me ukucani cuju.Majka zaplaka,ali veli,citaj dalje.Meni oci pune suza jer ne volim kad ona place.Vrlo dobro odlicno pet plus.
Miskoo, UNITED STATES1.12.2008. 15:23:05 
25. Poznato mi je to sa Vukicom.Pokondirane tikveFeme...
Alma, UNITED STATES1.12.2008. 16:22:42 
26. Tekst je divno napisan,a i znam i to dok su se cule lupe hamera i cekica i grad je zivio,a i u svijetu poznat.Ipak ljudi garava lica ali sa vrlo postenim i teskim radom i dok se kosa iskuje treba oko 7000 udaraca cekicem u zeljezo kose.Skontajte koliko kosa a koliko udaraca.Pozdrav autoru svaka cast
Komsija kovacki!, UNITED STATES1.12.2008. 17:41:11 
27. e to je nasa ulica...najljepsa u cijelom gradu.
Komsiluk, EUROPEAN UNION1.12.2008. 18:32:59 
28. Za Miru stara posta je bila uz opstinu
Gost, DENMARK1.12.2008. 18:46:42 
29. Mislim da je pokojni kovac itekako zasluzio da se napise prica o njemu a moglo se i ime staviti, cestitke za MS to je samo on mogao tako napisati.
Gost, UNITED STATES1.12.2008. 19:04:48 
30. Sve pokvarise "devedesete"
azra, SWEDEN1.12.2008. 21:29:55 
31. Izuzetno lijepo napisano.
Gost, Bosna i Hercegovina1.12.2008. 22:41:41 
32. Odavno me nije nesto dirnulo kao ova prelijepa prica. Tako originalna i autenticna i jos napisana rukom nekoga koga su odhranile ruke jednog od cuvenih Varcarskih kovaca. Za mene su svi oni bili asovi jar sam i ja odrastao uz te kose ali kao sin potrosaca tih kosa u jednom gradu u blizini.
Goran, DENMARK2.12.2008. 0:03:22 
33. Pozdrav autorici ili autoru predivna prica natjerala mi je suze na oci. Alma javi mi se na cell. Cmoka svima od Djane
Djana, UNITED STATES2.12.2008. 0:45:17 
34. Istinita prica za pohvalu tezak kovacki posao radio se sa voljiom. Prije rata u Gradu gorjelo je 25 kovacki vatri sada svega 5 ugasile se zbog starosti kovaca neke radi rata. Mrkonjicka kovacka vatra prenesena je u B. Petrovac kovac Buhic, Kljuc Eminovic, ostala u Mrkonjicu samo jedna Zonic Ahmet
M. Basic, UNITED STATES2.12.2008. 0:52:31 
35. Dvije Mrkonjicke kovacke vatre jos malo tinjaju starosne godine bolest kovaca Krivdic Alija i Velic Rifet u Bugojnu
M, Basic, UNITED STATES2.12.2008. 0:56:17 
36. Ovu divnu pricu samo moze napisati onaj koje jeo nafaku od kovackog rada.
Kemo, UNITED STATES2.12.2008. 1:15:57 
37. svaka ast za priu,a sad je sve drukijeonako pusto i prazno..
dijaspora 93, Bosna i Hercegovina2.12.2008. 8:39:00 
39. Gospodine Basicu ja sam dosta ulicama grada prolazio pa i sada i ja nabroja kovackih vatri ni manje ni vise od 33 i5 onih kje su gorjele ali nisu bile kosacke vatre jer su bile kolarske ili one koje su bile samo za njihovu upotrebu (odnosno svoju potrebu).Ja ih sviju znam.Prelistajte carsiju.Pozdrav
Rodjo,Basicu., UNITED STATES2.12.2008. 22:32:18 
40. Ne idi od teme nije vazno koliko ih je bilo i9 koliko ima sada,prica je o nesto desetom.
za rodju, UNITED STATES3.12.2008. 1:33:07 
41. Hvala za jos jedan izvanredan tekst na ovoj stranici.Duboko me dojmila svaka rijec.
Mala Dina, SWEDEN3.12.2008. 17:18:46 
42. lepo opisano-ali koliko rat i starost ugali vatre toliko moderizovana masinerija.
ja i ko, AUSTRIA3.12.2008. 20:08:48 
43. samo da vam kaem da mi dosta ne dostaje kovacki ekica i hamera krivdici svetinovic nedo mujkici sve moje komije bile
bantj a , Bosna i Hercegovina4.12.2008. 0:41:52 
45. divno napisano a i meni ne dostaje kovacki cekica i hamera sve su to bile moje komsije
amel, NORWAY4.12.2008. 17:41:43 
46. Tuzna prica,kao i vecina sa onih nasih predivnih prostora.Negdje sredinom osamdesetih dobio sam na poklon KOSU od mog pokojnog djeda.Naravno kovanicu iz Mrkonjica,koju je mozda vas otac stvarao.Kako je samo sjevala kroz otkose...Poslije rata nisam je vise nasao,nekom je zapela za oko.Hvala vam.
zoran, GERMANY4.12.2008. 19:30:59 
47. Svaka ast autoru teksta. Moj otac uva u Vojvodini jednu kovanicu, moda ba od Vaeg oca i nikom je drugom u ruke nije dao jer kae da takva kosa trai samo dobrog kosca. .Kad umre, kosa moe da pripadne samo najstarijem unuku, toliko je za njega vredna i neponovljiva.
Duka, Srbija ili Crna Gora5.12.2008. 12:56:14 
48. estitam autorici ,hvala velika
hajro sanski most, Bosna i Hercegovina6.12.2008. 11:25:57 
49. Dirljiva pria koja me vraa u moje djetijstvo.Hvala za ovo sjeanje koje nee nikada izblijediti.
Viki HR, Hrvatska6.12.2008. 23:09:30 
50. Hvala za sjecanje na moje drage komsije i prijatelje mojih roditelja .
Pipicanka, DENMARK8.12.2008. 19:29:12 
51. svaka cast autoru
zika, NORWAY9.12.2008. 18:38:00 
52. Koliko puta si se morao vratiti zbog toga sto nisu bile dobro upakovane kose,a koliko puta si kad si ponovo dosao na salter i mrao cekati i to da Vukica zavrsi sa pauzom bas kad si ti dosao na red.Znam bio je stvarno tezak zvot sviju kovaca a pogotovo nas djece. Pozdrav za tebe od mene.Strikin komso
Za autora teksta!, UNITED STATES12.12.2008. 19:44:19 
53. tekst je predivan ali citajuci i komentare drugih citatelja vratilo je me u lijepu proslost prije ovog prokletog rata.Svake generacije su prosle neke GROZ ratove pa tako inazalost i svi mi.Radujeme sto u komentarima nema nikakve mrznje.I rado citam i takve tekstove a i komentare.Autorici mnogo srec
ivek, AUSTRIA13.12.2008. 22:05:39 
54. svaka cast autoru! pa krenes prema zboristu do Duvnjaka pa svratis malo de Ade Cosica itd Nazalost sve pokojnici!
MB, Austria, AUSTRIA16.12.2008. 0:18:37 
55. Duvnjak je jo iv,jo uvijek nesto radi .esto pored njega prodjem idui do Stoiia.MRKONJIANKA
Gost, 23.12.2008. 18:27:03 
56. na ovakav tekst.Bez komentara.Neka im je vecna slava i hvala.
australija, AUSTRALIA3.1.2009. 2:39:07 
58. Upoznah Kovaa. Prava ljudina. Znali smo razgovarati. Rijetko bi spominjao svoju kovanicu.Imao je doista teak ivot. Sada se, vjerujem, vratio u nebesku kovanicu gdje izrauje najbolje primjerke iz kovake kolekcije... A onda zapali jednu, otpuhne i pomisli: Ovdje je konano ivot,onaj pravi!
Johnny Anin, Hrvatska4.1.2009. 16:49:13 
59. svaka ast, i zaplakala sam jer me ovo vrati u prolo vrijeme od prije nekih 15-ak godina,alosno i dok ovo piem jo me u grudima i grlu stee, boli,boli.
zborianka, 22.3.2009. 17:54:59 
61. svaka cast za text,nema se sta reci,,,ali moram samo da nesto kazem...tadasnji kovaci nisu mogli napraviti kosa koliko se moglo prodati....ja vrlo dobro znam,jer mi je pokojni pradjed bio kovac,zatim djed,sad otac,,,pa ako Bog dadne i ja cu....pozdrav svima....
kovac srdjan, 27.10.2009. 2:40:47 
62. ...divna prica. jedno je ZBORISTE, steta samo sto su ga sada naselili neki pogresni ljudi...
ja, mrkonjic grad, 27.10.2009. 14:16:40 
63. rodjena sam na zboristu tu i zivim ali bez starih komsija nista zato pozdravljam komentar br.62
zboricanka, 13.12.2009. 21:07:02 
64. ima nas mrkonjic jos dobrih kovaca kao sto je gos milanovic pozdrav ya moj rodni grad ljuba pd
ljumi prijedor, 12.1.2010. 18:50:51 
66. Lijepa prica i jos ljepsi komentari, pa ne znam cemu komentari br 62 i 63. Kakvi pogresni ljudi? Jesu li svemirci, talibani ili...
Inter, Srbija ili Crna Gora14.1.2010. 1:39:23 
Va komentar na tekst

Da biste poslali poruku morate biti registrovani na ovom sajtu.
Niste se jo registrovali?
Korisniko ime:
ifra:
Komentar:

Maksimalan broj slova po komentaru je 300.
Preostalo je jo slova.

 
Urednici sajta www.mrkonjic-grad.com ne odgovaraju za sadraj komentara posjetioca ovog sajta.
Urednici zadravaju pravo da komentare sa uvrijedljivim, vulgarnim i neprimjerenim sadrajem briu ili mijenjaju.
Ukoliko mislite da je neki od objavljenih komentara po bilo kom osnovu uvrijedljiv za vas, molimo da nas kontaktirate na adresu kontaktmrkonjic-grad.com sa zahtjevom da uklonimo neprimjereni komentar.
Donirajte novac u humanitarne svrhe!
Vai tekstovi
Znate neku dobru priu o nekadanjem Mrkonjiu?
Podijelite je sa ostalim posjetiocima...
Proitajte jo i...
In memoriam - Tatla Sena Kotromanovi 3.9.2023.
Ribarenje po Crnoj rijeci 14.6.2022.
Riki 8.3.2019.
О куме Нина 24.10.2018.
Неће крме пара 23.10.2018.
Jedno davno skijako takmienje na Balkani 1.8.2016.
I ja sam, kanda vidjeo Djeda Mraza 21.12.2015.
Aneo uvar 28.7.2015.
Zbor u Bjelajcu 17.4.2015.
ale iz zaviaja 6.11.2014.
In memoriam: Anto Kotromanovi 24.10.2014.
Odlazak u zadrugu 24.11.2013.
GAO-X 18.3.2013.
Komuanje 22.2.2013.
Bogdanova jabuka 11.1.2013.
Orao i lisica 17.11.2012.
Stari mlin 25.9.2012.
Slatkarija 11.9.2012.
Pijaca u Baraima 27.8.2012.
Baba Semica 20.8.2012.
Jadikovanje 14.8.2012.
Mrkonjiki slastiari 25.7.2012.
Drug Tito 4.5.2012.
Pismo 16.4.2012.
Vridba 24.3.2012.
iro 1.3.2012.
Zimske arolije 6.2.2012.
ak prvak 18.1.2012.
Rakijada 16.12.2011.
usnjarev gaj 9.12.2011.
Kusija 5.12.2011.
Ujak Uro 18.11.2011.
Stigli 'banati'! 20.10.2011.
Mjesec na kapnici 29.8.2011.
Kosidba 6.6.2011.
Uskrs 19.4.2011.
Hrvin orkestar 23.1.2011.
Grlom u sjeanja (6) - Mlin 6.1.2011.
Zna li, bolan, e e? 28.12.2010.
Malji, malji! 13.11.2010.
Paraglajding 1.11.2010.
Humoristike pjesmice iz moje Velike avlije 15.10.2010.
Grlom u sjeanja (5) - Tikva 7.9.2010.
Novakovia vir 3.9.2010.
Evo kotla, evo garavoga 13.5.2010.
Prvi put u Mrkonjiu 22.4.2010.
David protiv Golijata 22.3.2010.
Brancilov televizor, II dio 3.3.2010.
Brancilov televizor 25.2.2010.
Baraki turnir 8.2.2010.
kola u Gerzovu 1.2.2010.
Veliki ampion iz malog grada 26.12.2009.
Branko opi: 'Varcar-Mrkonji' 14.12.2009.
Три слике из живота проте Дејана 10.12.2009.
Прота Дејан Дејановић 10.12.2009.
Hajduk i Dobrotvor 6.12.2009.
ta li smo mi sada: Mrkonjiani ili Varcarani? 16.11.2009.
Vatrogasci 8.9.2009.
Crna rijeka 18.8.2009.
Lipanj 16.6.2009.
Grlom u sjeanja (4) - Maioniar 2.6.2009.
Grlom u sjeanja (3) - tafeta 28.5.2009.
Grlom u sjeanja (2) - 'Kocka' 25.5.2009.
Grlom u sjeanja (1) - Balkana 22.5.2009.
Kako se zove ono...... 8.5.2009.
Istina je moja istinu govorim 7.5.2009.
Njemu 28.4.2009.
Stihovi iz due 19.4.2009.
Na prota Dejan Dejanovi 18.4.2009.
Jesu li stavljeni katanci na srca naa? 14.4.2009.
Majstor Nine Mounjac 12.4.2009.
Franjo Idoti - roditelj, trgovac, maestro 4.4.2009.
Raspjevani slavuj 1.4.2009.
Ti, ja i ostali 28.3.2009.
Dolazak u rodni kraj 26.3.2009.
Gost u rodnom kraju 24.3.2009.
Pod zvijezdama 22.3.2009.
Stari dobri Tanilo 20.3.2009.
Prvi razred 1981.god u Orahovljanima 5.3.2009.
Kad ptice polete 28.2.2009.
Druenja 25.2.2009.
Suza na kamenom obrazu 22.2.2009.
Krajina 9.2.2009.
Lijepa vremena 6.2.2009.
Simpatija 3.2.2009.
Ljubav (iz jednog spomenara) 31.1.2009.
Moja generacijo 20.1.2009.
Uz vruu lepinu nije tako ni hladno 20.1.2009.
Turizam na seoski nain 1.1.2009.
Jedna stara slika! 26.12.2008.
Na male golove 21.12.2008.
Zaimova kafana 16.12.2008.
Sluajni susret 15.12.2008.
Nebo iznad mrkonjike doline! 11.12.2008.
Riki most 2.12.2008.
Moj otac - kova kosa 27.11.2008.
Pismo V iz tople sobice 25.11.2008.
Kada su neije rue cvatale! 20.11.2008.
Stara gimnazija 20.11.2008.
Autobus FK Sloboda 11.11.2008.
 Copyright © 2000-2018.  Kreativnije.com