Braća Teofilovići udahnuli su novi život starim pjesmama, kako znanim, tako i zaboravljenim.

Za Ratka i Radišu postoji samo jedan način pjevanja zatvoriti oči, stisnuti pesnice, podignuti glavu prema nebu i otvorenog srca pustiti glas. Vibracija ljudskog glasa, ljepota i moć pjevanja Radiše i Ratka učinili su da narodna pjesma odjekne, zazvuči, i rastuži i razveseli. Zbog toga su jedinstveni izvođači drevne srpske i balkanske vokalne muzike. Dok se pripremaju za razgovor s novinarima (iako ne simpatišu medije), između braće blizanaca vlada izuzetan sklad, pa je i razgovor sa njima zajednički intervju.

FOKUS: Kakvi su bili vaši muzički počeci?

TEOFILOVIĆI: Počeli smo daleke 1983. u Gradskom horu "Stevan Mokranjac" u Čačku. Poslije dugogodišnjeg iskustva hora i nakon iznenadne smrti dirigenta Petra Peruničića, nama počinje da nedostaje muzika, ono što je bilo naša vječna inspiracija. Tada počinjemo da se bavimo istraživanjem. Prvo smo sakupljali pjesme, potom pjevali, pa počeli i da aranžiramo, odnosno pravimo te dvoglase, koji su specifični i koji se do sada nisu pojavljivali. Devedesetih godina dolazimo u Beograd, gdje smo upoznali muzičke stručnjake u domenu tradicionalne muzike. Tada smo i napravili jedan ovakad duet, dvoglas, koji do sada nije zabilježen ni kod nas ni u svijetu. On je specifičan, jer mi note ne znamo, orijentisani smo samo na traganje za zvukom.

FOKUS: Kojom muzikom se vi, u stvari, bavite?

TEOFILOVIĆI: Zapisi etnomuzikologa Miodraga Vasiljevića osnovica su našeg rada. Drugi glas je ono što se negdje duboko nosi u podsvijesti. Mi ne volimo da kažemo da se bavimo etno-muzikom. Način na koji mi to radimo daje određeni umjetnički kvalitet, odnosno utisak koji je prepoznatljiv gdje god da se pojavimo. U melodijskom smislu možete čuti ova dva glasa od nekog drugog, ali to sigurno neće tako zvučati. To je vjerovatno zbog truda koji ulažemo, ali i naše genetske predodređenosti. Bavimo se muzikom, bavimo se sobom i živimo taj život. To je neka, više alternativna scena. Kao braća blizanci predodređeni smo da to radimo, jer ovakav pristup muzici nije izmišljen, nije naša stvar, mi smo jednostavno vratili zaboravljeni način oživljavanja narodnih misli u pjesmi.

FOKUS: Muzika koju interpretirate jeste autentična. Posebna je priča pronalaženje i odabir pjesama?

TEOFILOVIĆI: Dosegnuli smo jedan originalan nivo, tako da sada dodirujemo neke druge muzičke sfere. Svaka pjesma ima svoju priču. Sa nekim pričama upoznajemo publiku na našim nastupima. Pjesme doživljavamo kroz ono što je bilo zaboravljeno. Mora da se osjeća dah emocije koji se prenosi dok pjevate. Mnogi to zanemaruju tokom interpretacije. S jedne strane, mi smo negdje uskraćeni, jer nismo rangirani ni kao džez, ni klasika, ni etno. S druge strane, ovaj naš dvoglas je prednost jer, kako kažu Amerikanci, mi smo unikatna stvar.

FOKUS: U Republici Srpskoj ste gostovali nekoliko puta. Prvi put ste u Mrkonjić Gradu. Kako vas publika doživljava na našim prostorima?

TEOFILOVIĆI: Sale na našim gostovanjima su sve punije i punije. Zanimljivo je da nas u Banjoj Luci nije bilo nekih pet godina, iako smo tamo snimili drugi disk u Banskom dvoru. Čak taj materijal nismo ni promovisali u gradu u kojem je nastao. Potrudićemo se da uskoro gostujemo i u Banjoj Luci. Nekako su nam sad važnija manja mjesta i obnovljeni domovi kulture, poput ovog u Mrkonjić Gradu. Ovakve ustanove i treba da budu stub, ne samo približavanja muzičkog kvaliteta publici, nego uopšte kriterijuma i ukusa, jer su nam vrijednosti potpuno skrenule s puta. Ta negativna selekcija dovodi do toga da danas ne znamo šta su osnovni moralni prioriteti. Tako kod nas dvojice, uz estetiku, uvijek ide i etika.

FOKUS: Imate urađena tri CD-a. Spremate li neki novi materijal?

TEOFILOVIĆI: Što se tiče novog muzičkog materijala, imamo neka pripremna snimanja. Biće to, možda, najbolje snimljeni materijal kod nas, sa nekim posebnim ljudima. Još uvijek nešto eksperimentišemo, ali, otom-potom.

FOKUS. Obišli ste cijeli svijet, izuzev Australije. Učestvujete na etno-festivalima. Kakvi su planovi za ovu godinu?

TEOFILOVIĆI: Ono što je najbliže, to će biti sigurno Italija, Trst u avgustu. Biće još nekih gostovanja tokom ljeta, a cijeli septembar provešćemo na velikoj turneji po Kanadi. Poslije toga idemo u Linc, koji je ove godine evropski grad kulture. U okviru toga pozvani smo da napravimo koncert.

S.Pijetlović ("Fokus", www.fokus.ba)

Podijeli na Facebook-u

Tweet