3.5.2009..Na ulazu u peinu iznad kanjona rijeke Sane postavljana je kamena ploa na kojoj krupnim slovima piše "Ovdje su Stojan i Slavko Pavlovi boravili 147 dana i preivjeli hrvatsku okupaciju". Da se ratne strahote ne zaborave Pavlovii su ovu plou postavili na prvu godišnjicu svoje slobode, prije 12 godina.
Ovu neobinu ivotnu priu starine Stojana Pavlovia iz Okandija, sela udaljenog tridesetak kilometara od Mrkonji Grada i njegovog sina Slavka i danas mnogi prepriavaju. Zahvaljujui ovom skrovištu Pavlovii su preivjeli jesen 1995. i zimu 1996. godine okupaciju oruanih snaga Hrvatske, u proteklom ratu. Zbog toga Stojan bar jednom sedmino, kada dozvoljava vrijeme odlazi do peine.
- Kada god mogu odlazim do peine da se pomolim Bogu. Nije mi lako, jer sam star, ali nešto je jae od mene. Svaki put kada doem u peinu, kao da dobijem neku novu neopisivu snagu - kae Stojan.
Te pozne jeseni 1995. godine u ratnom vihoru, kada je "gorjela" cijela Krajina, Stojan i Slavko nisu pobjegli daleko. Novi dom sagradili su u peini. Na vratima opleli dupli plot, a zatim stavili sijeno. Ulaz su zatvorili sa dvije ovije koe, a od domaeg voska napravili svijee.
- I kalendar smo imali na zidu. U peini smo proslavili svoju krsnu slavu Svetog Nikolu. A na Boi zapalili smo svijeu. ak smo i esnicu pripremili - pria starina Stojan.
On kae da su iz peine izlazili samo kada su morali. Uglavnom nou.
- I onda je došao 6. februar 1996. godine. Primijetili smo da po selu hodaju civili. Iz "saekuše", sa strahom smo gledali šta se to u selu dogaa. Nekako smo uspjeli da prepoznamo naše komšije. Pošli smo im u susret. Bio je to najsreniji trenutak u mom ivotu. Sjeam se kao danas kada je neko od njih povikao: "Ne bojte se! Sloboda je stigla. Ovo je opet naša zemlja - sjea se Stojan.
Potom su im objasnili da je mirovnim sporazumom iz Dejtona ovo podruje vraeno u sastav Republike Srpske.
Odlazak
Samoa i manjak hrane nagnala je Pavlovie na razmišljanje da napuste peinu. Planirali su da preko Dimitora i Manjae stignu u Banju Luku. Bio je to samo pokušaj, jer se od sela Orahovljani dalje nije moglo. U blizini je bio put AVNOJ-a, ali tu su esto prolazile patrole hrvatske vojske. Bio je to veliki rizik. Vratili su se u svoju peinu i doekali slobodu.
Slobodan Daki ("Glas Srpske", www.glassrpske.com)