Sjecanja. Prvi datumi u svesci zutih korica. Gledajuci na svoj zivot unazad, jer se samo unazad na zivot moze gledati, pokusavam da "uhvatim prve slike" najranijeg djetinjstva.

Sta je to sto prvo pamtim? Sta je to sto je mozak prvo upisao na svoju cudesnu "plocu", za pamcenje? Da li je to kod svih ljudi u priblizno istom dobu starosti ili..?

Sarajevo. Bolnica na Kosevu. Pocetak 50-ih, vrijeme poslijeratno. Siromasni, dvogodisnji djecak "upucen" u bolnicu. Teski katar u stomaku, slucaj za ono vrijeme, beznadezan. Sest mjeseci lijecenja i cudo! I pamtim, nisu mi pricali. Mati dosla po mene. Duge bijele stepenice, bolnicki "mirisi". Mati me drzi u narucju. Placem, hocu svoga maloga zeku. Mati ga sama napravila. Mati se raspravlja sa bolnicarkom, insistira, malo povisenim tonom, da mi ga nadju, da mi ga vrate. Uzalud. Zeko se "zagubio". I poslije, praznina.

Sredina 50-ih. Prva prava sjecanja, prve prave "slike". Balkana, veliko jezero. Ispod bran e lagano otice bistra, hladna voda, pretvarajuci se u mali, krivudavi potocic. Zubor, ne tako brze vode, izmedju malih grmova josika i pokoje vrbice. Livadica ravna, travnata i podosta mocvarna. I prva radost za nas djecicu, prve lopte "krpenjace", prva loptanja. A dolazili smo, ne bas cesto, prvomajxskim praznicima.

Tih godina "pojavio" se prvi autobus, bordo boje, registarskih tablica: JC 12-33. Prevozio izletnike na relaciji M.Grad - Balkana. Moja porodica nije imala tu cast da se sa njim vozimo. Srecom, bila su tu i konjxska kola. Jos uvijek je tu bio stari kolar Hilmo. Prevozio porodice izletnika na Balkanu. I ne pamtim pecenu jagnjetinu sa raznja i "teferice" odraslih.

Sa nestrpljenjem sam cekao da stignemo, da otrcim do velikog jezera, da vidim da li se u dubokoj, bistroj, zelenoj vodi, sa desne strane, pri obali, jos uvijek nalazi nekoliko polutrulih brvna. Bila legenda. Bilo predanje. Pricali mi neki stariji ljudi. Bila tri vrela i pokraj brvnara. Starica sje dila i prela. Cuvala stado. Odjednom, voda pokuljala iz triju vrela, sve potopila.

Tih poslijeratnih godina, radnim akcijama, sagradjena brana. I trcao sam, sa radoznaloscu i strahopostovanjem prema predanju, da jos jednom vidim ostatke brvnare u  vodi, natrula brvna. I stajao dugo, zureci u bistru, zelenu vodu i razmisljao sta se dogodilo toga dana. Sta se dogodilo sa nesretnom staricom?

Ne pamtim sta se dogadjalo tih godina u bivsoj nam drzavi i svijetu. Pamtim samo bistru, duboku, zelenu vodu na mjestima gdje su bila tri vrela, pamtim tu pricu, pamtim mali, bistri, oticuci potocic ispod brane velikog jezera. I pamtim "krpenjace".