Došli teški dani iskusenja i nevolje, "pogibel velija", kako kaze jedan stari ljetopisac,pa stade naslajati drvo na drvo, a covjek na covjeka. Tako, bogme, uradise i tri "blagocestiva i hristoljubiva gradjanina "Mrkonjic grada: mesar Djuka, kafedjija Arif i kovac Jozo. Po nekom dubljem, s oprostenjem unutrasnjem, precutnom sporazumu, bez pismenih obaveza i obecanja, sklopise neku vrstu tajnog ugovora o medjusobnom pomaganju, obavjestavanju i prijateljstvu. Nasim junacima nista nisu smetale njihove medjusobne razlike u starosti, izgledu, vjeri, obicajima i drugim siticama.

Djuka je na primjer, bio covjek u cetrdesetim godinama, dezmekast i crn poput ugljara, Arif, strkljast i suh kao bahalar, sav zelenkast, sijed i bez zuba, dok je Jozo, opet, bio neodredjenih godina, neodredjene boje i debljine i neodredjenog bracnog stanja. Sto se tice vjere, i tu su se, naravno, razilazili na razne strane: Arif je isao petkom u dzamiju, Jozo nedjeljom u katolicku crkvu, dok je Djuka, kao dobar Srbin, isao u bogomolju samo rano na Uskrs - da se tuca sarenim jajima. Njihov medjusobni ratni savez nije mogla pomutiti ni citava neprijateljxska propaganda, pocevsi od one crkvenjakove i fratrove, pa sve do Paveliceve, Drazine i Gebelsove.

Uzalud su Jozi trubili o njegovoj visoj rasnoj vrijednosti pricajuci mu o tome kako on potice od Gota i kako treba da se ponosi svojom hiljadugodisnjom kulturom. Jozo se, stavise, vrjedjao na to, jer je odnekud drzao da su Goti neka vrsta majmuna, a od stare Jugoslavije, opet naslijedio je vecu ljubav prema hiljadarkama, nego prema hiljadugodisjoj kulturi. Arifa su, opet, nastojali da zagolicaju uvjeravajuci ga da je on, u stvari cvijet hrvatskog naroda, ali to kahvedjiju nije moglo da trne iz njegove fatalisticke ravnodusnosti i mira ,jer uopste nije mario za cvijece.

Daba ga bilo i cvijece! Vavoljio bi on bezubim ustima. Bolje bi bilo da nabave prave kahve, nego da pricaju o cvijecu. Ni kod opreznog mesara Djuke nije palila prica o velikoj Srbiji, jer je iz iskustva znao da se iza toga krije neka krupna prevarancija i da ce neko preko svega toga namlatiti grdne pare. Nek se prica sto mu drago, lijepo je meni i u mojoj Bosni, mrmljao je o sijekuci na panju ovcije meso. Na medjusobno zblizavanje trojice nasih junaka narocito je povoljno utjecao strategijski polozaj Mrkonjic grada i slaba mogucnost da se grad brani, pa ma sa koje strane bio napadnut. Grad je svaki cas padao iz jednih ruku u druge. Nalazeci se na cesti Banjaluka-Jajce i Kljuc Jajce, on je bio na putu i na udarcu svacijoj vojsci.

Danas su ga drzale ustase,sjutra su u njemu osvitali partizani,za pet dana zatutnjali bi kroz grad njemacki tenkovi,da ih vec preko noci smijene Talijani i cetnici ili ,mozda, domobrani. Mucno se bilo nasim delijama,Djuki Jozi i Arifu, salaziti u tako komplikovanoj vojno-politickoj situaciji.Nije bilo sigurno cak ni to kako ti se grad zove.Ako u grad upadnu ustase,domobrani ili Nijemci,onda se grad zove Varcar Vakuf,pa ako se slucajno prevaris da ga nazoves Mrkonjicem,ode ti koza na siljak. Ako su u gradu partizani ili cetnici,onda ga slobodno zovi Mrkonjic-grad,a Varcara i ne spominji.Kod Talijana zbog njegove politike prema cetnicima,mozes ga zvati i ovako i onako,ali je ipak preporucljivo da kazes Varcar Vakuf, ili bar Varcar Mrkonjic.

Ako li su u gradu slucajno pomjesani domobrani,Nijemci i cetnici,onda ti je najbolje da cutis i da ne spominjes ni jedno ni drugo ime.Pravi se,jednostavno da ne znas kako ti se zove rodjeni grad.Kad bi u grad upale ustase i domobrai i sa sobom donijeli"Nezavisnu Drzavu Hrvatsku",Srbin Djuka postao bi u neku ruku nacionalna manjina,pa su zastitu njegovih interesa preuzimali Arif i Jozo,jer su se njih dvojica osjecali koliko-toliko sigurniji kod "svojih ljudi".A kad bi,opet,u grad umarsirao cetnicki vojvoda Drenovic na celu svojih"jaraca"proglasea bi bila monarhija i Mrkonjic prisjedijen "majci Srbiji".pod "vrhovnistvom "Ante Pavelica.pa bi se onda Arif i Jozo,postavsi odjednom manjiski elementi,sklanjali pod zastitu mesara Djuke,kao "vladajuce nacije".Poteze bi bilo kad bi gradom zavladali Nijemci i Talijani.

Onda bi se sva tri nasa junaka u svojoj rodjenoj zemlji osjecali kao nacionalne manjine i bili su jednako ugrozeni.Kratak predah nastajao bi tek onda kad bi grad oslobodili partizani.Onda su sva tri saveznika slobodno stajali ispred svojih radnji,dovikivali se preko ulice,uzajamno se posjecivali,jednom rjecju,osjecali su se slobodni.Istina ,ni onda nisu otvoreno izrazavali svoje simpatije ni prema kojoj zaraceoj strani,mudro se drzeci onoga da djavo nikad ne spava,nego se vjecito vrzma okolo i dere opanke ne bi li postenu covjeku skrhao vrat.Zaista,je tesko se bilo snalaziti i manevrisati u tako komplikovanim i promjenjivim situacijama.Cuje se tako obnoc pucnjava,zagor i podvriskivanje,otvori se kratka borba,cuju se ulicom nepoznati ljudi i bat cokula,a siromah Djuka,lezeci u krevetu,ziv se ne cini,cisto ne dise,nego samo osluskuje i misli se:Boze moj,koji li su sada gornji i u kome cu se gradu sjutra osvanuti?U kojoj cu se drzavi probuditi?

U velikoj brizi Djuka jedva sacekuje jutro,pa oprezno odskrine prozor i preko zamrzle ulice,sapatom i znacima zove komsiju Arifa,koji vec stoji pored otvorena prozora:Arife,ej Arife,u kome smo jutros gradu?Je l Varcar il je Mrkonjic?Arif se onda oprezno ogleda niz ulicu,pa isto tako sapatom odgovara:U Mrkonjicu.Djuka samo a to odahne,kao da je sa sebe svalio kakav teret,pa stane detaljnije da se propituje.A je li jarac il je zvijezda?Ako se Arif uhvati za bradu,onda je to znak da su u gradu "jarci",to jest cetnici,ako pokaze prstom prema nebu,onda su u gradu "zvijezde"partizani.Za slucaj da su gradom ovladali "jarci"Djuka i jozo brzo kriju slaninu i rakiju,a sve trojica solidarno pronalaze i vjesaju u radnjama sliku kralja Petra koja inace,za vrijeme"ilegalosti",kod Djuke stoji u sanduku sa mekinjama,kod Joze pod krevetom,a kod Arifa negdje u "cenifi",tamo kud i car i kralj idu pjeske.Drugi put,opet,poslije uzbudljive nocne pucnjave,proviri,recimo Jozo,iz svoje sobice nad kovacnicom i tajanstveno domahuje Arifu,koji je i ovaj put,obligatno pored svog nisko ugradjenog sirokog prozora,jer"gdje drukcije more i biti insan,vec kraj pendjera,nece valja na krovu ko tica il sejtan".Arife,ej,Arife,sta smo jutros,blazene ti divice?

Varcarani,mirno odgovara Arif,ne prezajuci da ce ga ko cuti,jer je jos rano i ulica pusta.A koji su dosli:gazde ili sluge?Propituje se Jozo.Gazde!S filozofskim mirom odvraca Arif,pa odnekle potegne skriveni fildjan i srkne tako zestoko da se sirotom Jozi cisto ucinilo kao da je negdje nedaleko,medju kucama,zacvrcao njemacki "smajxser".Prema ugovorenim zacima,"sluge"su ustase i domobrani,a"gazde"su Nijemci i Talijani,pa se zato Jozo i dalje obavjestava:A koji su od gazda?Ako su grad zauzeli Talijani,Arif vadi odnekle iz nekakve sanducine macka i samo ga za sekundu izdige uvis da ga vidi Jozo,pa ga opet brze-bolje,bojeci se talijanskih izjelackih aspiracija,vraca u duboku ilegalnost,u pomracinu starog sanduka na komu sjede njegove intimne musterije.Desi li se, pak,da su u gradu svabe,Arif se samo gadljivo namrsti,otpljune u stranu i promrlja:Puh,dosao je onaj vas hajvan,krmak!Isto tako bile su sifrovane i sluge.Prisustvo ustasa Arif je najavljivao podizuci uvis konjxsku potkovicu sa kracima okrenutim nagore tako da lici na veliko latinsko "U",a kad bi stigli domobrani,on bi,na pitanje:"Ko je dosao?",glaso odgovarao: Babina zalost.

Tako su se dovijala i branila trojica varcar-mrkonjikih saveznika.Obavjestajna sluzba i brza medjusobna pomoc spasavala je njih trojicu i njihove slanine,rakiju i macke od mnogih neugodnih iznenadjenja.Arifova kahvana,kao opste sastajaliste svih pricalica,dokonjaka,stratega i proroka,davala je uvijek dovoljno materijala za iscrpno obavjestavanje o situaciji u gradu.Tek samo ponekad saveznicki obavjestajac Arif nasao bi se u cudu i nije mogao da se snadje u novonastaloj situaciji.Tako je bilo,na primjer,onoga dana kad su proleteri stigavsi u Krajinu,prvi put ulazili u Mrkonjic-grad.Prvi glasnik koji je tog dana,po zavrsetku bitke,upao u kahvanu kod Arifa,zbunjeno je promucao:Evo sad opet nekakvih novih!I partizani su i nisu partizani.Budi bog s nama,nekakvi kao...Kako to covjece:I partizani i opt nisu?!,zacudi se Arif.Pa lijepo brate,nose crvene zvjezde isto kao i partizani,samo im je jos na zvjezdama nesto kao naka kukica i nesto prekrsteno preko nje,ko kakav cekic.Oho,sta li cemu sad to biti,kakva je to vjera?Zabrinu se Arif,pa stade dalje da se raspituje.A kako se nazivaju, jesi li cuo?Proleteri. Kazu:"Ne bojte se narode,ovo su proleteri,nikom nista nazao nece uciniti."Znaci ne diraju narod?Osokoli se Arif.Jok.Nikog ni prstom da cvoknu.Nece ni jabuke bez pitanja uzeti.Oho-ho,bogami,i to su partizani,i to dupli partizani!zakljuci razdragan Arif i podje bez brige da obavlja svoje svakodnevne poslove.

I tako je bez vecih potresa,teklo prijateljxstvo i uzajamno pomaganje trojice nasih poznanika,sve dok ga jedog dana nije pokvario i razorio jedan cudan i nepredvidjen ratni dogadjaj.Za svu tu nevolju bio je kriv Bogu mrski i nevaljali hristijanski otpadnik i drumski razbojnik Trivo Krivokuca.Taj Trivo Krivokuca,na celu svoje bande od jedno dvadesetak naoruzanih delija,zasjeo je bio u blizini jednog raskrsca cesta gdje su bili cesti prolaznici,i tu je "krstio" svakog putnika namjernika bez razlike na vjeru,pol i doba starosti i zanimanje."Srpski lav"Trivo Krivokuca,kako je on sam sebe nazivao,nije mnogo mario za velike svjetske frontove,niti je sa svojim ljudima" bistrio"bilo kakvu politiku.Sve je to lopovluk i prevarancija!Objasnjavao je on svojim ljudima.Za nas proste ljude nije politika i vrontovi.Gledaj ti da smotas stogodarce u svoju torbu,eto ti najpametnije politike.Trivini ljudi nisu se dali dugo ubjedjivati i veoma su brzo i ostroumno shvatili i u praksi usvojili jednostavne principe Trivine politike.

Jedino je jedan njegov "borac"koji je patio od suvisne pobozosti,jednom predlozio da se na cesti ne "krste",to jest ne pljackaju oni ljudi koji znaju da citaju Ocenas.Trivo pristade da se unese ispravkau njegov kesedjijxski zakonik,ali se otud izrodi ljuta nevolja.Ko god je prolazio cestom skoro svak je znao Ocenas i tako su u nepovrat odlazile mnoge cipele ,kozni kaputi i druga oprema onih ljudi koji bi pred Trivom polozili ispit iz pravoslavne vjeronauke.Najzad kad Trivo utvrdi da zbog toga njegovog paragrafa u zakoniku uce Ocenas i Muslimani i svi ostali koji su prolazili kroz njegovu parohiju,on udari devedeset i pet batina onome bogomoljcu koji mu je predlozio taj plan s ocenasem i proglasi tu naredbu nevazecom.Krstite s reda svakoga,i ko zna i ko nezna Ocenas!Daas se vise ne zna ko je vjera ,ko li je nevjera.Tako najzad nesta i tog vjerskog imuniteta,pa su otada mnogi ljudi na toj cesti stradali za svetu Hristovu vjeru,i skoro u gacama,goli i bosi kao drevni mucenici,izmicali iz nezabozacke drzave"srpskog lava"Trive Krivokuce."Srpski lav"odavna je bacao oko a Mrkonjic-grad,jer mu vec bijese dosadilo da pljacka seljacke gunjeve i kozuhe,a osim toga i ljudi su bili omudrili,pa su preko njegove interesne sfere putovali skoro goli,kao da se setaju po nekoj plazi.Zbog toga je samo mjerkao prvu priliku,kad ce grad ostati bez gospodara,pa da i njega malo"prekrsti"i prokrstari.

Jednog dana pruzi mu se za to prilika.Poslije jednog manjeg saveznickog bombardovanja bojeci se jos uz to iznenadnog napada partizana,domobranska posada Mrkonjic-grada bijase podbrusila pete i u ranu zoru strugnula prema Banjaluci prepustajuci grad njegovoj nestalnoj sudbini.Tako je u gradu nastala,pravnicki receno,neka vrsta medjuvlasca,ili kako bi se latinski kazalo,"interegum",a to medjuvlasce Trivo je pametno iskoristio,iako ni on niti iko od njegovih pojma nije imao o pravu,a jos manje o takvim tricama kao sto je latinski jezik.Elem,nepun sat poslije odlaska domobrana,"Srpski lav"Trivo Krivokuca,na celu svojih delija,provalio je u Mrkonjic-grad i zapoceo strucni pretres sviju pokretnih i nepokretnih objekata,racunajuci tu i ljude.Vidjevsi njegovu cupavu i grlatu bandu,neki penzionisani profesor istorije,pomislio je da je to u najmanju ruku neka najnovija najezda varvara na nasu veselu zemlju,pa pokrenut cisto naucnim interesom,uctivo je upitao jednog od Trivinih"krstitelja":Cijenjeni gospodine varvarine,vodi li vase ratnicko pleme porjeklo od Atile ili Tatara?Upitani ratnik odmjerio je profesora od novog sesira do polovnih cipela i viteski mu odgovorio:Prvo i prvo,meni nije ime Varvarin,nego Vaso,a drugo:skidajte brze taj sesir,kaput i cipele,a caksire ti ostavljam da nebi rekao da sam bez duse.

Profesor je drage volje dao trazene stvari,i sav goreci u naucnom zaru,pozurio je u kucu i stao da biljezi svoja naucna zapazanja o novoj najezdi varvara.Govoreci o njihovom nacinu oblacenja zapisao je u svoju biljeznicu ovo:"Od odjevnih predmeta ovi su varvari nosili sesire,kapute i plitke cipele,dok je sasvim pozitivno utvrdjeno da hlace nisu imali,jer ih,prema pricanju savremenika,nisu oduzimali od ondasnjih kulturnih naroda.Osim toga vjerovali su u besmrtnost duse..."Dok je tako stari istoricar mudrovao,"varvari" su prodirali sve dublje u grad.Njihov udarni klin probijao se ulicom kahvedjije Arifa i njegovih prijatelja.Niz ulicu je rasla panika brze neg potoci na proljetnoj jugovini.Arif,Djuka i Jozo uzurbao su se savjetovali:Ama,da mi je znati koji su i ciji su,odmah bi mi bilo lakse!Rece Arif.Da nisu neki od tvoje stranke?Pitao je Djuku.Spasavaj nas.Ama,kakvi moji djavo s njima!Za te nikad nisam cuo!Branio se Djuka.Vidider ti Jozo,da po necem nisu od tvoje farbe,pa da nas nekako odbranis.Sapela me blazena divica ako sam i u snu za njih cuo,kleo se Jozo,zut kao svetac,leden kao boza.Arife,reci koju za nas,ti ih sigurno znas,vidim ja.

Vela havle,vela kuvetile!Uzdisao je Arif.U vatri djehenemskoj gorio,ako imam ista sa ovim haramljijama.Uto su vec stigle i Trivijine delije.Masuci ispred samog Djukinog nosa ogromnom carskom ruskom bajonetom,nataknutom na staru pusketinu vodja jedne Trivine grupe stavio je Djuku pred hamletovsku dilemu"biti il ne biti" uzviknuvsi:Pare ili jare!Posto je Djuka,naravno,znao da se ne radi o jaretu,nego o glavi,stao je da vadi pare mucajuci:Pa mi smo coce svoji.Pa kad smo svoji,onda ti bar nece biti zao para,utjesio ga je bandit,pa je onom istom bajonetom poskakljao ono mjesto na Arifovom kaputu ispod koga obicno,u normalnim prilikama,stoji srce,samo je ovom prilikom Arifovo srce bilo tamo gdje se nijedan lijecnik nebi sjetio da ga trazi.Jare ili pare!Povikao je bandit obrcuci malopredjasnju frazu valjda zbog toga da Arifu nebi bilo dosadno.Drjeseci kesu,Arif je ucinio posljedni manevar.Pa ja sam djanum,vas od glave do pete.Pa znam ja to,zato i trazim zajam,duhovito je odvratio kesedjija,inace bivsi podnarednik,a onda je svoju zardjalu cackalicu okrenuo prema Jozi i dajuci mu do znanja sta zeli da iscacka,lakonski dobacio:Pare!

Siromah Jozo,koji je u staroj jugoslovenskoj vojxsci dobro zapamtio svog sveca,odmah je prepoznao strasnu podnarednicku komandu,pa je zauzeo stav" mirno",i ostro odgovorio:Razumem podnarednice!I u redu je predao u njegove ruke sav novac, razresavajuci se na taj nacin teske duznosti blagajnika.Isto tako kao sto je iznenada upao,Trivo je munjevito i odmaglio iz Mrkojica,ostavljajuci iza sebe ljude pune zorta,ispraznjene djepove i nedirnute sjenke kestenova ,koje bas nikog nisu radovale.Kad je opasnost sa nabijenim novcanikom vec bila daleko odmakla u okolna brda,saveznici su malo dosli do sebe.Prvi se javio Djuka:Pa zar tako bolan Jozo,i ti Arife?Mi toliki dostovi,stare komsije i kao neki saveznici,pa vas dvojica danas ni prstom da mrdnete za me?Operusase me ovi vasi ko pijevca.Ama covjece,kakvi nasi!Nemoj se sad ti praviti lud.Ono su tvoji,to si i sam rekao pred njima i navratio ih da nas opljackaju.Ama zasto su onda mene oplijevili?Eh,zasto,ko da ja to znam.Zato brate,da ser mi ne dosjetimo da si ti s njima u savezu.A ako vec nisi ti onda je posigurno Arif.Crko dabogda ako i jednog poznajem!Stade da se kune Arif.A ti izdajico jedna,znas se sa onim podarednikom.Kako li mu samo ostro salutiras!Najprije ce biti da si sve ovo ti udesio.Jest vjere mi,moglo bi to biti!Prisjeti se Djuka.Ali opet ja ni tebi Arife ne vjerujem.

Nikom ja danas ne vjerujem. Velahi, bilahi, ne vjerujem ni ja! Doceka Arif. Blazene mi gospe, ni ja ne vjerujem vama dvojici, uzviknu Jozo! Najbolje je odsad svak sebi. Nek se brani i cuva kako ko zna. Nemirni crv sumnje useli se otada u blagorodne duse trojice mrkonjickih carsinlija. Sad je jedan u drugom gledao podlog saveznika one tajanstvene vojske koja je poput vjetra prosibala kroz njihovu ulicu i sve trojici ocistila budjelare. Arif je tada prestao da bude saveznicka obavjestajna centrala. Jozo se snalazio kako je znao kad bi dosli "jarci", a Djuka se poslije svake pucnjave oko grada, prepusten sam sebi, brizno pitao: Boze moj, hoce li danas biti Varcar ili Mrkonjic? Njihovo medjusobno nepovjerenje produzilo se sve do konacnog oslobodjenja Mrkonjica. Izmirili su se tek u zatvoru, gdje su ih vlasti strpale zbog raspirivanja vjerske i nacionalne mrznje...

Branko Ćopić

Autor: Branko Ćopić

Podijeli na Facebook-u

Tweet