8.2.2010..Ne kazu dzaba da je fudbal najljepsa sporedna stvar na svijetu.
Mi stanovnici nekadasnje baracke opstine (Gerzovo, Baraci, Trnovo, Pecka, Medna, Potoci, Podgorija, U. Brdo) nismo imali fudbalski klub, ali to ne znaci da nismo voleli fudbal i da u ovim selima nije bilo izuzetno dobrih fudbalera.
Svakako najznacajniji sportski dogadjaj u godini bio je turnir u malom fudbalu koji se odrzavao u Baracima, a cije se finale igralo 27. jula u Susnjarevom gaju (granica izmedju Baraca i Gerzova). Posto smo jako voleli fudbal, nekolicina mojih drugara i ja pjeske smo odlazili u Barace i sa velikom paznjom posmatrali svaku utakmicu. Utakmice su se igrale iskljucivo nedeljom.
U to vreme, govorim o krajem sedamdesetih, nije bilo da ekipa nosi ime neke firme ili slicno, nego strogo ime sela iz kojeg dolazi. Gledajuci iz ovog ugla, a zaista sam dugo igrao aktivno fudbal, kvalitet fudbala i pojedinih igraca bio je na visokom nivou.
Posto se igralo u julu to je letnji raspust, sezona godisnjih odmora, dosta igraca je dolazilo kod rodbine iz Srbije, B.Luke, Mrkonjica, Jajca... tako da je konkurencija bila jaka i velika je cast bilo igrati za svoje selo. Mislim da je najvece rivalstvo vladalo izmedju Gerzova i Baraca.
Kad se prisetim kad su Gerzovci po prvi put osvojili turnir, upravo pobedivsi Baracane, bilo je to opstenarodno veselje. San svakog djecaka iz barackih sela bio je da jednog dana osvoji baracki turnir u Susnjarevom gaju pred par hiljada ljudi koliko ih se na zboru okupljalo.
Autoru ovih redova posrecilo se, sredinom osamdesetih, da podigne pobednicki pehar u Susnjarevom gaju, da osjeti cari djecackog sna. Ipak, ostace mali zal sto pehar nisam osvojio sa svojim Gerzovom, ali sa druge strane doprineo sam da se i D.Pecka nadje medju besmrtnima.
Bilo je jos osvojenih turnira, ali pobednicki sampanjac iz barackog pehara je najsladji.
Autor: Gerzovac