13.5.2010..Posle dueg vremena, zimus sam imao priliku da provedem no, sa mojim Gerzovcima, kraj rakijskog kotla.
Jesenas šljive dobro rodile pa otac rad, slava prišla, da ima prave, iste šljive da iznese pred ljude. Rakijski kotao (kazan) ili kako ga iz milošte zovu veseli stroj (sprava, mašina) veliki je magnet za zvane i nezvane, znane i neznane, pogotovo kada padne no.
Pekli smo cijeli dan pa zašlo se duboko u no. Mjesec se pomolio iza Borovice i obasjao snijegom ususkano Gerzovo. Ubrzo oko kotla okupilo se desetak ljudi, nekako je atmosfera ivlja, veselije je. Cia zima stegla, u nozdrvama se osjeti miris tek ispeene rakije i tropa koji se puši u koritu. asiša krui, ide iz ruke u ruku, svi nazdravljaju i blagosiljaju posao.
Poneki kad ostane malo rakije u ašici, prospe je u vatru, ona bukne i odgovori plamenom. ''Djeco, vidite li kako rakija gori, tako bolan, ona i u isanu gori, nemojte udo piti'', upozorava stari kotlar. ''Vala, kad ti nisi izgorio, nee niko'', dobacuje neko iza kotla.
Na trenutak, kad utihnu naši glasovi, uje se kako komina kvrca i ravnomjerno okretanje ruice da ne bi zagorjela. as grijemo lea, as se okrenemo licem prema kotlu, mada nas ponekad zaguši dim kad ga vjetar natjera. Komšo povue pjesmu ''Evo kotla, evo garavoga, evo moga brata roenoga'', mi ostali prihvatismo pjesmu koja je parala nonu tisinu.
I tako pjesma za pjesmom, rakija za rakijom, mjesec uveliko odmakao. Kotlar vadi krompir iz ara, stari donese udo mesa, tu je i kajmak. Pijuckamo, mezimo, pjevamo, priamo o nekim vremenima koja se nee vratiti.
I ova no je samo repriza jedne epizode iz tih vremena kojih se prisjeamo. Kad sam bio mali, volio sam da se šunjam oko kotla, da slušam prie i pjesme sve dok me ne bi onako dremovnog otjerali u krevet. Mjesec se izgubio, uveliko zabjelilo, pjetli lupanjem krila i svojom pjesmom pozdravljaju novi dan.
Umoran, ozebo, dremovan, kao nekad u djetinjstvu, doduše nisu me otjerali otišao sam u krevet. Prije nego što u utonuti u san, neka toplina obuzimala je moje tijelo i u duši sam osjeao veliko zadvoljstvo što provedoh no kraj rakijskog kotla.
Autor: Gerzovac