U Gustovari, selu udaljenom desetak kilometara od Mrkonjić Grada, u stotinak domaćinstava živi par stotina stanovnika. Mještani jednog od najstarijih naselja u ovoj opštini, koje se "prikačilo" na jugozapadne padine planine Manjače, veliki su čuvari kulturno-istorijskog nasljeđa ovoga kraja.

U selu se nalazi crkva Svetih apostola Petra i Pavla, koja je sagrađena prije 105 godina i koja istinski svjedoči o vremenu postojanja i bitisanja srpskog naroda ovoga kraja. Ovaj božiji hram uskoro treba da dobije status manastira, jer je jedan od najstarijih u ovom dijelu mrkonjićke opštine i Zmijanja.

O velikom bogatstvu kulturno-istorijskog i etno-nasljeđa Gustovare i okolnih sela na padinama Manjače svjedoči i etno-kuća "Roljić".

Riječ je o etno-zbirci izuzetno vrijednih predmeta i eksponata.

- Još kao dječak i srednjoškolac volio sam da skupljam i čuvam stare predmete. Manju etno-zbirku prikupio sam početkom osamdesetih godina prošlog vijeka. Pokojni djed imao je veliku kuću, koja je bila dotrajala pa smo je morali srušiti. Dio eksponata iz kuće sam sačuvao i od tada počeo da sa mnogo ljubavi prikupljam stare predmete - priča Zoran Roljić.

Dodaje da je dio te zbirke uništen u ratu, ali je poslije rata ponovo počeo da prikuplja stare predmete i eksponate, koji imaju veliku istorijsku i muzejsku vrijednost.

Eksponati su smješteni u prostorijama nove kuće, koju je Zoran namjenski izgradio i uredio za etno-postavku.

- Moj djed je imao osmoro djece, četiri sina i četiri kćeri. U početku sam eksponate prikupljao od njih i iz njihovih domaćinstava. Kasnije sam eksponate počeo da dobijam i od komšija, prijatelja i svih onih koji su znali da skupljam starine. Trenutno naša etno-zbirka ima više od 600 "većih" eksponata sa prostora Gustovare, okolnih sela i Zmijanja, a neki od njih stari su više od 200 godina - ističe Zoran. Dodaje da je stalna postavka u etno-kući postavljena prošle godine i da je dostupna svima onima koji žele da je vide.

- Eksponate smo u početku čuvali u potkrovlju stare kuće. Kada sam sagradio novu kuću, dio eksponata smješten je u taj prostor. Međutim, pošto ih je bilo mnogo, moj brat Goran i ja odlučili smo da adaptiramo prostor jednog pomoćnog objekta i pretvorimo ga kao cjelinu u etno-kuću. Planiramo da taj prostor još uredimo kako bi dobio pravi muzejski izgled. U posljednje vrijeme javlja se sve više ljudi i daje stare predmete na čuvanje kod nas u etno-kuću - objašnjava Zoran Roljić.

Većina eksponata je sređena, ali dosta njih nije zaštićeno od propadanja. To je veliki posao, a Roljići zbog obaveza ne stižu sve da završe.

- U poslovima na zaštiti i "sistematizaciji" eksponata meni i bratu Goranu pomažu roditelji Dušan i Mira, te naše supruge Lena i Dragana. Planiramo da do iduće godine "obradimo" svaki eksponat, njegovo porijeklo, starost, značaj, namjenu… To je veoma značajno, jer u posljednje vrijeme imamo sve više posjetilaca koji dolaze da posjete našu etno-kuću i zbirku. Dolaze i organizovane grupe, tako da naš "mali muzej" postaje prava turistička atrakcija. Imamo najavu da će biti uvrštena i u zvaničnu turističku ponudu Mrkonjić Grada - tvrdi Zoran.

Jedna od ideja je bila da ova etno-kuća bude prethodnica manastiru, jer je planirano da crkva u Gustovari dobije status manastira.

- Nadamo se da će Eparhija banjalučka uskoro donijeti tu odluku, a tada će naša etno-kuća dobiti svoj puni značaj. Svi oni koji bi dolazili da posjete manastir imali bi priliku da posjete i etno-kuću, koja je nekoliko stotina metara udaljena od crkve - tvrdi Zoran.

Etno-kuća "Roljić" već sada je prerasla lokalne okvire, jer raspolaže najbogatijom etno-zbirkom na prostoru jugozapadnog dijela Srpske.

Vrijednost

Goran Roljić kaže da poklanjaju mnogo pažnje tome gdje će se neki eksponat postaviti, jer svaki eksponat ima svoj značaj, namjenu, istoriju, dušu…

- U početku su naše komšije sa čuđenjem pratile šta mi to radimo. Međutim, sada se sve promijenilo i sada nam oni donose i poklanjaju stare predmete koje pronađu u svom domaćinstvu. Mnogi eksponati imaju veliku materijalnu vrijednost, po nekoliko desetina hiljada maraka. Međutim, ta vrijednost ne može da se mjeri novcem, jer ovdje svaki eksponat ima neprocjenjivu istorijsko-kulturološku vrijednost - ističe Goran Roljić.

Slobodan Dakić ("Glas Srpske, www.glassrpske.com)

Podijeli na Facebook-u

Tweet