Naslovna strana www.mrkonjic-grad.com Login Login
Weather Forecast
 ta ima novo?
Aktuelnosti
Iz grada
Sport
Kultura
Zanimljivosti
Biseri
 Mrkonji-Grad
O gradu
Priroda
Istorija
Mrkonji na Wikipediji
Foto-galerije
Vaniji telefoni
Karta grada
 Cyber MG
Poruke
Ljudi
Cyber kuhinja
Sjeanja
Zaboravljena vremena
Chat
Linkovi
 Usluge
Web dizajn
Reklamiranje
Sponzori
RSS 2.0

www.mrkonjic-grad.com
Na mrei od 2000.god.

www.kreativnije.com
Sjeanja
 
Grlom u sjeanja (6) - Mlin

6.1.2011.
"Ima jedno djetinjstvo, koje tuzno gleda iz mraka. Imam potrebu da svoja osjecanja istocim na papir, da ostavim mali trag djetinjstva i mislim, da cu samo na taj nacin moci, da bar malo vidim sebe, bas onakvog kakvog pamtim i sada mi se cini, da nisam bio ono sto sam sada."
 
Kisa pada danima, vidik je zamracen, nejasan, kroz sumaglicu se jedva naziru obronci planine. Magla se spustila duboko, odnekud iza najvisih vrhova, jedva se naziru dva oka, dva jezera koja je iznjedrila. Iz omanjeg, tekla je rjecica, ponekad, kao sada, zbog kise koja ne prestaje, plaha, bujna i nemirna, a, inace je skoro tiha, u susno vrijeme, necujna. Uz krivudavi tok, daleko dole, prema gradu, kretao se covjek, vec zasao u godine, jedva se raspoznavao, utopio se sav u okolis, ne primjecujuci se. Kretao se sporo, tiho i necujno, ne primjecujuci kisu, mokar, sam sa sobom i mislima. Rano jutro je. Kisa je iznenada pocela da jenjava, a magla se lagano povlacila, tamo,  odakle je i dosla, za sunce je jos bilo rano, otkrivajuci divne proplanke, uscvjetala brda. Poj ptica se vec, s´ vremena na vrijeme, stidljivo probijao iz obliznjeg sumarka, oslabljen hucanjem nabujale rijecice. Mirisi ranog proljeca, slatki i opojni, ulazili su mu u nozdrvice, zelja za stapanjem sa prirodom pojavila mu se opet, i ta zelja  uvjeravala ga je ponovo o tezini muke koju nosi.To opojno bujanje zivota oko njega, natjeralo ga je da sklopi oci. Sjecanja su trperila i navirala. Ne, nisu to bila sjecanja, bio je to radostan osjecaj zivljenja, uzdrhtalo spajanje sa svim oko sebe, prisustvo u drugom vremenu, davnom, kada od njega sadasnjeg, nije postojalo nista.

Priblizavao se gradu, iako nije bio svijestan. Koracao je kao u snu, ne primijecujuci, sa lijeve mu strane, nagorjele grede nekadasnjih kucica, koje su, vjerovatno, sluzile za odmor. Misli i dusa mu stopili su se sa hucanjem vode. Huka i grgolj, iznenada su se stisavali, rijecica je bila ukrocena branom od velikog kamenja, pjenusava voda se prelijevala preko. Bio je to mali "bent",  bazencic za djecija kupanja, a, u vrelim danima i za rashladjivanje odraslih. Prelijepa, netaknuta priroda, sa "bentom"  kojega je uokvirivala, ima naziv "Talicka", sjecao se, mjesto za prave izlete i uzivanja u tisini i miru.

Stajao je, kao da je tek dosao sa namjerom. Uskoro ce se kroz sumarke probiti zlatne zrake, cuo je vec djeciji smijeh i ciku, prskali su se, neka draga lica iskakala su iz tmine zaborava, mada je bilo tek rano proljece. Sarao je pogledom uz brdo, sa lijeve mu strane, bilo mu je odnekud poznato. Iz tmine, iskoci neki djecak, pa ponovo nestade. Pojavio se bas u trenutku njegove slabosti, opcinjen ljepotom prirode, pomislio je na tren da vidi stvari kako ne treba. Gledajuci kako jutro opkoljava brdasce svilenim sjenkama, ocekivao je da se djecak ponovo pomoli. upijajuci svu ovu ljepotu zivota koji je bujao, mislo je, da, iako je zivot samo jedan cas, dan, zasto se borimo da ga, isto tako, na isti nacin produzimo, a u podsvijesti se nadamo, da, ako je zivot samo tren ovozemaljski, vjecnost je bolja!

Sklopio je oci, mirisala je zemlja, sunce se pomaljalo, vec je bilo puno svilenih sjenki ispod stabala. Djecak, njegov drug iz djetinjstva, stanovao je negdje gore, preko brda. Okolis mu, u mislima , zamijeni skolsko dvoriste, graja, vika i smijeh razdragane djecice, igra "ganje" i odjednom mu iskoci slika, djecak i on se ´rvaju. U poduzem "nosanju", on obara djecaka i sjeda mu na prsa. Drugar ga vise i ne gleda, zagledao se negdje gore, u plavetnilo ljetnjega neba. Bilo mu je zao, zao mu je i sada, mada su poslije postali dobri drugari, kako to samo djeca znaju. I ucinilo mu se da ga je skoro vidio na jednoj fotografiji, na nekoj proslavi, covjeka mladolikog, dobro izgledajuceg, ali vise nije bio siguran da je to on.

Otvarajuci oci, spustao se sporo prema gradu. Huk rijecice opet se sve manje cuo, razlijevala se u nekoliko tokova, mirna, bila je ponovo ukrocena, sjecanja su ponovo navirala. Bila su tu nekada dva mlina, kao djecak, poznavao ih je veoma dobro. Mati ga je slala cesto, sa dvije, ovece platnene kese sa psenicom i kukuruzom, ovdje u jedan od mlinova. I nije cekao da zito bude samljeveno. Ispod teskog kamenog zrvnja, frcalo je brasno u drveni sanduk, culo se hucanje vode kroz badanj, koja je tjerala vodeni tocak. Brasno je dobivao od mlinarke odmah, od ko zna cijega zita i vracao se kuci, ulazeci u ulicu, koja je vodila prema mostu. I krivo mu je bilo sto su rijecicu ukrotili, da bude poslusna i uvijek mu je bilo drago kada nabuja i ne da se pokoriti i kada bi mlinovi stali. A, daleko dole, niz rijecicu,prije drugoga mosta i izlazu iz grada, bas u ovo vrijeme, mislio je sjetno, dolazio je cirkus na lijevoj strani preko ceste, gdje su sada zgrade za stanovanje, sjeca se ringispila i velikog satora, u kom su glavni akteri predstave bile zivotinje, jadne, bjesomucno dresirane i ukrocene. Izmedje ukrocenosti zivotanja i rijecice bila je neka uzajamna povezanost. I rjecica i zivotinje izgubile su svoju slobodu, a znao je isto tako dobro, da je bilo drugacije, bilo bi to na stetu mlinarki i zaposlenih radnika u cirkusu. Ali, dva dobra je tesko sastaviti.

Pri samom ulasku u ulicu, sa desne strane, uski drveni mostic, voda se vec uveliko, pjenusava, popela prijeteci. I svaki put, kao dijete, vracajuci se iz mlina, prelazio je preko mostica, i dvadesetak metara nize niz rijeku, svracao kod svoje tetke. Bila je vec starica, zivila je sa svojom kcerkom koja je imala fizicku falinku. Bile su same, nezasticene, uboge. Mati mu je, svaki put, kada je isao u mlin, ponavljala nekoliko puta, da ne zaboravi svratiti kod njih, da im da pola brasna, a zaboravio nije nikada!

Covjek je krenuo prema gradu, uz sokak prema centru. Prolazio je svijet kraj njega, niko ga nije primjecivao. Poznavali se nisu. Docekala ga je zaglusujuca muzika i buka iz mnogobrojnih kafica punih omladine, muzika razna, iznenadio se, najvise narodna, novokomponovana. I vise nije prepoznavao ni objekte ni ljude. Stepenicama se popeo u centar grada, usao u park, i osjetio, po prvi put, ocekivajuci parkic njegovog djetinjstva i mladosti, da je on ovdje stranac. Zapalio je cigaretu, svijet je prolazio, njemu nepoznat. I u jednom trenu, pomisli da je nekoga prepoznao. Kroz park se setala jedna porodica. Covjek povisok, bijele, srebrene kose, ali mladolik i lijep, sa zenom mu, blaga lica i sjetnoga pogleda i kcerkom im, andjeoski lijepim i njeznim licem sa krupnim, zelenkastim ocima, duge plave, leprsave kose, dvadeset tri, cetiri godine joj je, mislio je. Prosli su pored njega i ne pogledavsi ga, niti je on vise gledao za njima. Opet sam se prevario, pomisli. U dusi mu se nesto stislo, ponovo zatvori oci, pa se ponovo vrati u djetinjstvo, kada je u majcinoj kuci sanjao zlatne snove, jer nista nije znao o zivotu. A, sada je ovo nesto drugo, nestali su zlatni snovi i on nije bio vise taj daleki djecak, mozda samo ponekada, ali, duboko u dusi. Sada je tako usamljen. I, mislio je : "Sve je lijepa tajna, i sve ima samo buducnost, ili neko bezgranicno trajanje, oko svega su jaki odsjaji, duboka radost ili duboka tuga. To nisu dogadjaji, vec raspolozenja, ponekada su dolazila sama, kao blag vjetar, kao tihi sumrak, kao nejasno svjetlucanje, kao opojnost. Ili su se javljale slike, lica sto u magnovenju planu u tami, neciji smijeh u suncano jutro, odsjaj mjeseca na tihoj rijeci, cvornovato drvo na okuci, nisam ni slutio da postoje u meni te cestice bivseg zivota, niti sam znao zasto su se zadrzale toliko vremena. Je li moguce da su znacile nekad, zato su se i upile u pamcenje, pa se zaturile, kao stare igracke. Zaboravio sam sebe bivseg, utopljenog u vrijeme, i sada su isplivali razbijeni ostaci i olupine.

Sve sam to ja, isitnjen, sav od komadica, od odsjaja, probljesaka, sav od slucajnosti, od neprepoznatljivih razloga, od smisla koji je postojao pa se zaturio, i sada vise ne znam sta sam u tom krsu."

Autor: Tolerancija

 

Podijeli na Facebook-u

Komentari na tekst

1. Eh,vaa sjeanja opet u meni bude nostalgiju, tugu ...pa i suze.Kao da su nam u ovom ivotu, u ovoj skrnavoj sadanjosti, ostala samo sjeanja i samo su ona ta koja u nama bude ona najtananija osjeanja.Ima pjesma u kojoj jedan stih kae "u svom domu biti gost", tako je i sa nama. Pozdrav
mirkaNS, Srbija5.2.2011 20:37:28 
Va komentar na tekst

Da biste poslali poruku morate biti registrovani na ovom sajtu.
Niste se jo registrovali?
Korisniko ime:
ifra:
Komentar:

Maksimalan broj slova po komentaru je 300.
Preostalo je jo slova.

 
Urednici sajta www.mrkonjic-grad.com ne odgovaraju za sadraj komentara posjetioca ovog sajta.
Urednici zadravaju pravo da komentare sa uvrijedljivim, vulgarnim i neprimjerenim sadrajem briu ili mijenjaju.
Ukoliko mislite da je neki od objavljenih komentara po bilo kom osnovu uvrijedljiv za vas, molimo da nas kontaktirate na adresu kontaktmrkonjic-grad.com sa zahtjevom da uklonimo neprimjereni komentar.
Donirajte novac u humanitarne svrhe!
Vai tekstovi
Znate neku dobru priu o nekadanjem Mrkonjiu?
Podijelite je sa ostalim posjetiocima...
Proitajte jo i...
Jedno davno skijako takmienje na Balkani 1.8.2016
I ja sam, kanda vidjeo Djeda Mraza 21.12.2015
Aneo uvar 28.7.2015
Zbor u Bjelajcu 17.4.2015
ale iz zaviaja 6.11.2014
In memoriam: Anto Kotromanovi 24.10.2014
Odlazak u zadrugu 24.11.2013
GAO-X 18.3.2013
Komuanje 22.2.2013
Bogdanova jabuka 11.1.2013
Orao i lisica 17.11.2012
Stari mlin 25.9.2012
Slatkarija 11.9.2012
Pijaca u Baraima 27.8.2012
Baba Semica 20.8.2012
Jadikovanje 14.8.2012
Mrkonjiki slastiari 25.7.2012
Drug Tito 4.5.2012
Pismo 16.4.2012
Vridba 24.3.2012
iro 1.3.2012
Zimske arolije 6.2.2012
ak prvak 18.1.2012
Rakijada 16.12.2011
usnjarev gaj 9.12.2011
Kusija 5.12.2011
Ujak Uro 18.11.2011
Stigli 'banati'! 20.10.2011
Mjesec na kapnici 29.8.2011
Kosidba 6.6.2011
Uskrs 19.4.2011
Hrvin orkestar 23.1.2011
Grlom u sjeanja (6) - Mlin 6.1.2011
Zna li, bolan, e e? 28.12.2010
Malji, malji! 13.11.2010
Paraglajding 1.11.2010
Humoristike pjesmice iz moje Velike avlije 15.10.2010
Grlom u sjeanja (5) - Tikva 7.9.2010
Novakovia vir 3.9.2010
Evo kotla, evo garavoga 13.5.2010
Prvi put u Mrkonjiu 22.4.2010
David protiv Golijata 22.3.2010
Brancilov televizor, II dio 3.3.2010
Brancilov televizor 25.2.2010
Baraki turnir 8.2.2010
kola u Gerzovu 1.2.2010
Veliki ampion iz malog grada 26.12.2009
Branko opi: 'Varcar-Mrkonji' 14.12.2009
Три слике из живота проте Дејана 10.12.2009
Прота Дејан Дејановић 10.12.2009
Hajduk i Dobrotvor 6.12.2009
ta li smo mi sada: Mrkonjiani ili Varcarani? 16.11.2009
Vatrogasci 8.9.2009
Crna rijeka 18.8.2009
Lipanj 16.6.2009
Grlom u sjeanja (4) - Maioniar 2.6.2009
Grlom u sjeanja (3) - tafeta 28.5.2009
Grlom u sjeanja (2) - 'Kocka' 25.5.2009
Grlom u sjeanja (1) - Balkana 22.5.2009
Kako se zove ono...... 8.5.2009
Istina je moja istinu govorim 7.5.2009
Njemu 28.4.2009
Stihovi iz due 19.4.2009
Na prota Dejan Dejanovi 18.4.2009
Jesu li stavljeni katanci na srca naa? 14.4.2009
Majstor Nine Mounjac 12.4.2009
Franjo Idoti - roditelj, trgovac, maestro 4.4.2009
Raspjevani slavuj 1.4.2009
Ti, ja i ostali 28.3.2009
Dolazak u rodni kraj 26.3.2009
Gost u rodnom kraju 24.3.2009
Pod zvijezdama 22.3.2009
Stari dobri Tanilo 20.3.2009
Prvi razred 1981.god u Orahovljanima 5.3.2009
Kad ptice polete 28.2.2009
Druenja 25.2.2009
Suza na kamenom obrazu 22.2.2009
Krajina 9.2.2009
Lijepa vremena 6.2.2009
Simpatija 3.2.2009
Ljubav (iz jednog spomenara) 31.1.2009
Moja generacijo 20.1.2009
Uz vruu lepinu nije tako ni hladno 20.1.2009
Turizam na seoski nain 1.1.2009
Jedna stara slika! 26.12.2008
Na male golove 21.12.2008
Zaimova kafana 16.12.2008
Sluajni susret 15.12.2008
Nebo iznad mrkonjike doline! 11.12.2008
Riki most 2.12.2008
Moj otac - kova kosa 27.11.2008
Pismo V iz tople sobice 25.11.2008
Kada su neije rue cvatale! 20.11.2008
Stara gimnazija 20.11.2008
Autobus FK Sloboda 11.11.2008
Dobri stari trban 11.11.2008
Mrkonji, (O)pisan grad (4) 29.10.2008
Zar nije lijepo gledati sunce i kiu kako idu zajedno ulicom i smiju se 27.10.2008
Mrkonji (O)pisan grad (3) 23.10.2008
Slobodin fudbaler Mrljo 18.10.2008
 Copyright © 2000-2017.  Kreativnije.com