24.3.2012..Vreli avgustovski dan, upekla zvjezda boija, na nebu nigdje oblaka, samo ponegdje se pojavi bijeli belutak, ali i on brzo nestane, pred oima sve trperi od silne avgustovske ege.
Dan stvoren za vršidbu, moj komšija Jevto "nasadio" vršaj na armenu pored same ceste Barai-Šipovo. - De, de, kraju, kraju!, uzvikuje moj komšo, vitla kandijom, a Cvitko i Arap tre u krug dok se ispod njihovih kopita krune zrna jema. Oko vršaja je nekoliko ena sa grabljama u rukama i par muškaraca sa vilama.
Vjerovatno od svih teakih poslova, vršidba je ponajtea i trebalo je dosta znoja proliti dok desetak vrea ita završi u ambaru. Oko vršaja ima i nas djeurlije, vrzmamo se tuda, više odmaemo nego pomaemo, ali i od nas ima neke vajde, donesemo hladne vode sa oblinjeg izvora, otjeraemo i konje na vodu dok odrasli budu prevrtali vršaj.
Kraju,kraju, uzvikuje komšo, Cvitko i Arap se ve usapunali od silnog okretanja i vruine. Najednom, zaustavlja se auto iz kojeg izlazi ovjek sa foto aparatom, stranac je, poinje nešto da nas pita, ali mi ne razumijemo.
Na svu sreu tu je i moj strikan koji je nekoliko mjeseci radio na crno u Austriji pa je sa Švabom poeo nešto da natuca i kao nama ostalim da prevodi. Nisam baš siguran u strikanov prevod, ali po stranevom izrazu lica vidjelo se da mu je sve ovo zanimljivo i neobino. Bio je oduševljen, nije mogao da vjeruje da se još na ovaj nain vrše ito.
- Dede, bolan Jevto, uspide ojeku rakiju, vie strikan. Šnaps, šnaps sa podignutom ašicom u ruci strikan nazdravlja, a Švabo sa podignutim palcem odobrava i namiguje strikanu. Ako su ljudi dobri, ako su dobre volje, mogu se lako sporazumjeti iako govore razliitim jezikom.
Poslije tree ispijene ašice, strikan ga je, ipak, ubjedio da je taki kod nas obiaj, Švabo pokazuje rukama da vozi, da ne smije više, pozdravlja se sa svima nama i uzvikuje - Romantika, romantika!
Kad sam malo podrastao, u nagradi gazim slamu i pljevu koju na badu baca moj otac, vruina, znoj, prašina "kolje" za vrat, mislim se u sebi da mi te sad u nagradu Švabo pa da vidim da li bi rekao da je to romantika. Tog dana dva puta su nasaivali vršaj i negde pred samu veer smeli su armenskim metlama od breze ito na rpu. ito se previjavalo drvenom lopatom što je zahtjevalo odreenu vještinu, a neka od ena je umjetom (korov koji raste obino na meama) umivala, tako se govorilo, ito.
Sjeam se da je ito nekad ostajalo na rpi i po nekoliko dana jer nije se moglo previjati bez vjetra. - Vidi što nema ovog nesretnika kad treba, a kad ne trba, nadme se duvati raskri sve binje, govorila je moja baka kad ne bi bilo vjetra.
Pojaviše se prvo vršalice, zatim kombajni, olakšaše, ubrzaše vršidbu. Za onih desetak dakova trebalo je provesti po nekoliko dana što na njivi, što na armenu, a sada to kombajn ovrše za sat vremena.
Ljetos pomaui komši Jevti da veem dakove na kombajnu, on je sjedio u hladu stare jabuke, vrati mi se slika kako uzvikuje - Kraju! Kraju!, Cvitko i Arap frkui tre u krug, ene vješto barataju grabljama skidajui slojeve slame, moj strikan se podboio na vile, ve ga dobro uvatila rakija, moda je, ipak, Švabo u pravu, bila je to romantika.
Autor: Gerzovac