4.5.2012..Nedjeljno popodne provodili smo slušajui prenose fudbalskih utakmica, tako je bilo i tog 4.maja 1980. U Splitu se igrao derbi, igrali su Hajduk i Crvena zvezda.
Legendarni Marko Markovi se trudio da nam što vjernije doara šansu u kojoj se našao Dule Savi i odjednom je nestalo tona. Poeo sam nervozno da vrtim skalu, da lupam po radiu ne bili se pojavio ton, ali nije vredelo. Tom lupnjavom sam probudio i baku koja je bila malo pridrjemala na seiji i koja je poela vikati na mene: "Dijete,šta to radiš,'oeš li šta oškandaliti"!
Posle par minuta, oglašava se spiker i saopštava:"Umro je drug Tito"! Bio sam zbunjen, istrao sam napolje, na klupi pod šljivom moja mati i strina su pile kavu. Kada sam im saopštio tu vijest, one su na to s nevjericom i sa nekom dozom straha odreagovale.
Sutradan u školi, minutom utanja odali smo poštu, najveem sinu naših naroda i narodnosti, kako se to onda govorilo. Scenu koju nikad neu zaboraviti, svi smo ustali, neke djevojice su plakale, naš profesor matematike je nekako "napravio" tunu facu. Moda je on izistinski alio, ali kad sam ga vidjeo, meni je bilo to toliko smiješno, da sam morao da se štipam da se sluajno ne bih nasmijao. Mogu samo zamisliti šta bi se sa mnom desilo da me je profa primjetio kako se kezim, kako dokazati da se ne radujem Titovoj smrti, nego se smijem njegovom aobitnom izrazu lica.
Nisam siguran koliko je dana trajala alost, znam da nismo išli u školu, sjeam se dobro sahrane koja je direktno prenošena na televiziji. Moj kum slavi urevdan, inae moj kum voli popiti, zapjevati, a ponekad je malo na svoju ruku, znam da nešto nije mirisao komuniste, pa kum se dobro podnapio, navalio kum zapjevati, ne haje što je proglašena alost. Nekako su ga odvratili od pjesme govorei mu da bi zbog toga mogao imati problema, i zaista seoski doušnici su bili budni, osluškivali su šta je ko priao ili hoe li ko zapjevati za slavu.
Tito je boravio i u našim krajevima, ne baš nešto esto, al' nije da nije. Bilo je to davno, ali ostale su neke anegdote koje se i danas priaju. Svakako naješe je boravio u Bugojnu gde je dolazio u lov na medvjede. Prilikom jednog lova kada je ustrjelio medvjeda, jedan od radnika u lovištu mu se obrati: "Drue Tito, dok je nas, bie i meeda"!
Poetkom sedamdesetih Tito je prolazio putem Avnoja, pa je stigao dopis iz Mrkonjia da i baraka škola pošalje jedan autobus aka koji e prisustvovati tom dogaaju. Sa zastavicama i cvijeem u rukama aci su se tiskali du puta sa nestrpljenjem išekujui kada e se pojaviti Tito.
Meu srenicima koji e vidjeti druga Tita bio je i edo, poznatiji kao Pinja. Pošto im je reeno da se sveanije obuku, Pinja je obukao zetovu bijelu košulju perlonku, pantalone crne na peglu dva broja vee, neke šimike koje su klapale iako je nagurao papira, sve je to na njemu bilo zozlano, ali on se uspio probiti u prvi red. Meutim, krajputaši koji su masu udaljavali na propisano odstojanje, jedan od njih nije mogao da ne primjeti Pinju pa ga upita: "Odakle si ti"? "Iz Baraa" ,odgovori, sav vaan, edo. "Ma,bjei nazad, vidie te Tito takvog!" Ubrzo se pojavio Tito koji se smješio i mahao razdraganoj masi, Pinju i dan danas mui pitanje - da li ga je Tito primjetio ili nije.
Tog dana, kau, Tito je bio na sveanom ruku u Mrkonjiu, naravno da su tu bili visoki funkcioneri iz republike, opštine. Preko puta Jovanke, sjedila je ena tadašnjeg presjednika opštine, pa pošto je protokol završen i ona je ena htjela malo da proaska sa Jovankom. Pa da nekako probije led ona e ti: "Boga ti, Jovanka, reci de mi, pošto su jaja u Beogradu"?
Dok bejasmo jedna drava na današnji dan, tano u tri sata i pet minuta sirene su se oglašavale i podsjeale nas da je u to vrijeme umro drug Tito. Bejah Titov pionir i vojnik, nije mi namera niti da pljujem, niti da da veliam druga Titu, valjda e jednog dana neko objektivno rei o njegovom liku i djelu. Namjera mi je da ove malo starije natjeram da se prisjete gdje su bili i šta su radili na današnji dan prije trideset i dve godine.
Autor: Gerzovac