25.7.2012..Ašim Muhari iz Dobrog Dola kod Gostivara, Makedonija, ”trbuhom za kruhom” sa svojim sinovima Mithom, Hamidom, Nasufom i Jusufom zaputio se 1956. godine u Mrkonji Grad. Kao najvei broj Albanaca i Asim je izuio zanat slastiara, te je u kui Dušana Vukovia zakupio poslovni prostor i otvorio samostalnu slastiarsku radnju “šar Planina”.
Poslije smrti starog Ašima /1975-76 godine/, najstariji sin Mitho se odvojio od brae, otvorio samostalnu slastiarsku radnju u ulici Sime Šolaje, a Hamid, kao najstariji poslije Mithe, preuzeo je voenje radnje zajedno sa mlaom braom Nasufom i Jusufom.
Pred kraj osamdesetih, trei brat po starini Nasuf se takoe osamostalio, otvorio je samostalnu slastiarsku radnju kod igrališta i dao joj naziv “Tri Druga”.
Godine 1991, Hamid i Jusuf su kupili kuu Slavka Mati /bivše Budimir/, koja je bila preko puta kue DušanaVukovia. Napravili su dva poslovna objekta /slastiarna i buregdinica/ sa velikom terasom, a na spratu izgradili prelijepe stanove.
Još jedan zanimljiv podatak, otac Ašim se prezivao Muhari, a sinovi Mitho, Hamid, Nasuf i Jusuf su imali prezime Hamidi! Razlog za ovu pojavu su stari Albanski obiaji da se sinovima i kcerima daju prezimena po imenu dide, pa napr. Asimov dido se zvao Muharem i Asim dobio prezime Muhari, a Mithin, Hamidov, Nasufov i Jusufov dido zvao se Hamid i oni dobili prezime Hamidi. Koliko znam Hamid nije slijedio obiaj, te je djeci zadrao prezime Hamidi. Svi se dobro sjeamo njegovog prelijepog sina Šaina Hamidija. Danas Šain ivi i radi u Drai, Albanija, vlasnik je prelijepog restorana, kako kae, sve ga podsjea na onaj u njegovom Mrkonjiu.
Familija Ašima Muharija ostavila je neizbrisiv trag u sjeanjima naših sugraana, jedna velika i poštena familija, dragi i nezaboravni ljudi koji su bili prijateji svima, bez obzira na razliitosti uklopili su se u ivot grada, a i grad sa njima. Naalost 1992. godine, nakon 36 godina, morali su napusti, tako kau, njihov grad.
Danas, Mitho, Hamid, Nasuf i Jusuf Hamidi ive u svom rodnom kraju, Dobri Dol kod Gostivara u Makedoniji. Doekali su penzije, postali dide, i nikada ne zaboravljaju vrijeme i ljude sa kojima su proveli 36 godina, kako kau, nezaboravnog ivota.
Dolaskom Asima mnogi od nas prvi put su probali orijentalne kolae: tulumbu, krempitu, šampitu, grku baklavu i druge specijalitete "Istoka", a o sladoledu da ne govorimo, to je bila prava ljetnja aršijska poslastica. U to vrijeme sladoled se nije pravio mašinom, nije bilo ni friidera, što rukom zamutiš danas, prodaš, to je to. Asim je za odravanje sladoleda u hladnom stanju koristio led. Zapitaete se "Koji led u sred ljeta?". Evo kako: Tokom zime Asim i njegovi sinovi zalede vodu, iskomadaju led u ledene ploe-kocke, to odnesu u bašu kod Saliha Vojnikovia, iskopali bi rupu, zamotali bi led u neko platno, stavili u rupu, posuli pilotom i zatrpali. Kada doe vrijeme sladoleda, kraj aprila - poetak maja, svakodnevno se išlo u Salihovu bašu, otkopavala rupa i uzimao led za dnevne potrebe!
Nasuf Hamidi, pri registraciji radnje morao je imati dva iranta-svjedoka, te je za tu potrebu angaovao Mladena Svetinovia i Nebojšu Vukovia. Kada je slubenik Opštine upitao Nasufa zašto ime "Tri Druga", Nasuf je odgovorio od srca i iz duše "Dafa, Mlao i Nasuf".
Autor: Neboja Vukovi