14.8.2012..Mnogi obiaji polako se gube, pa tako i jadikovanje (naricanje) za pokojnikom koje je bilo zastupljeno u nasem kraju.
Odlazak naših ljudi u bijeli svijet, ekonomski i kulturni napredak, izumiranje starijih generacija polako su potirali tu patrijahalnu crtu, sve dok nije potpuno išezla. U nekim krajevima (Crnoj Gori, Hercegovini) bilo je profesionalnih, plaenih narikaa, što nije bio sluaj kod nas. Za pokojnikom su naricale najblie srodnice, uglavnom sredovene i starije ene, mislim da mlade ene, kao i trudnice, nisu jadikovale.
Naravno, nije svako ni mogao da jadikuje, za to je trebalo imati talenta, prijatan glas, smisla za nabrajanje (poeziju).N arikae koje su imale smisla, svoju tugu i bol (pogotovo ako je pokojnik bio mlai) prenele bi na sve prisutne, rijetko ko ne bi zaplakao.
Kod umrloga se jadikovalo skoro ceo dan, od jutra do mraka; nou od prvog mraka do ranog jutra ne jadikuje se, otuda su neke tubalice poinjale stihom "Dobro jutro, zlo mi jutro!". Naješe narie jedna ena, pa kad ova završi, onda tek poinje druga. Narie se tuno i otegnuto, u alosnom tonu, govori se o pokojniku šta je on u ivotu uradio "Joj, kuanine, domaine moj, kud si namislio, kud si mi se zaputio...". U svom nabrajanju obino bi i podseale na ranije umrle i slale im po pokojniku poruke "Pozdravi mi brata moga i reci mu...".
Narod ko narod, esto je neke stihove drugacije tumaio (dvosmisleno) kao u situaciji kad je supruga jadikovala za suprugom koji se utopio u rijeci, mada je ona i sumnjala da ga je neko gurnuo "Ajoj, nije on meni sam upo, ve mi ga je neko gurno!".
Dešavalo se da se jadikovalo reda radi, bez nekih velikih emocija kao što je snaja koja se nije dobro slagala sa svekrom dok je bio iv "Ajoj, tata,dobri tata, ti si mene gono štapom!".
Govoriti o jadikovanju u barakom kraju, ne moe a da se ne pomene Pero Zgodi iz Baraa. On je dolazio tek drugi dan na grob pokojnika oplakivao ga, ali on je jadikovao kao da je ensko, pri tom bubajui se u prsi "Jadna ti sam za tobom...!". On je bio nešto poput plaene narikae, mada ga niko nije pozivao, ali je zato uzimao sa krsta, koji se tada kitio, košulje, peškire, uzimao je i rakiju koja se ostavljala na grobu za pokoj duše.
Pero je imao neke ustaljene stihove koje je naricao, ali esto se zabuni kao u jednoj prilici kad je mom komšiji umrla majka pa je htio da primjeni poslovicu "Sve je dvoje, majka je jedno!", pa e ti Pero "Ajoj, jadna ti sam ja, e moj Mile, sve je jedno, majka je dvoje!".
Naša sela polako nestaju, ao mi ena koje su prevalile sedamdesetu, one mnoge naglas oplakaše, njih nee niko, nadam se da e ih bar neko iskreno oaliti.
Autor: Gerzovac