Bili su minuti u početku, minuti tamniji i strašniji od bilo čega do sada… Znamo da se mnogi sjećaju tih trenutaka. Onda su minuti polako prerasli u sate, a sati u dane. Sa njima je rasla naša nada. Tih dana su ustali ljudi jednog malog grada ujedinjeni ljubavlju, vjerom i humanošću i spremni da pomognu našem Marku i nama. Ustala su srca složna u ljubavi i vjeri, spremna da nesebično daju..

Svakog dana stizale su nove riječi podrške, molitve upućene za Markovo ozdravljenje, molitve u crkavama i džamijama, akcije prikupljanja novca za Markov oporavak. Ne samo u Mrkonjiću, i dalje! Koliko ste nam samo vjere i nade ulili time, dragi naši!!!! Nade da ćemo doživjeti dan kada ćemo sve to uložiti u Markov oporavak.

Mi se danas borimo i vjerujemo zahvaljujući mnogima. Čekamo dan kada ćemo reći Marku kako se jedan grad ujedinio u borbi za jednu mladost i jedan život i kako nas je jedan grad čvrsto zagrlio da ne posrnemo onda kada nam je bilo najteže.

Hvala ti, Mrkonjić Grade! Zadužio si nas doživotno!
Želimo samo jedno - da se uskoro i radosno svi zajedno kući vratimo…

Porodica Marka Marčete

Podijeli na Facebook-u

Tweet