Naslovna strana www.mrkonjic-grad.com Login Login
Weather Forecast
 ta ima novo?
Aktuelnosti
Iz grada
Sport
Kultura
Zanimljivosti
Biseri
 Mrkonji-Grad
O gradu
Priroda
Istorija
Mrkonji na Wikipediji
Foto-galerije
Vaniji telefoni
Karta grada
 Cyber MG
Poruke
Ljudi
Cyber kuhinja
Sjeanja
Zaboravljena vremena
Chat
Linkovi
 Usluge
Web dizajn
Reklamiranje
Sponzori
RSS 2.0

www.mrkonjic-grad.com
Na mrei od 2000.god.

www.kreativnije.com
Sjeanja
 

 


















In memoriam: Anto Kotromanovi

24.10.2014.

Anto Kotromanovi je roen 14. avgusta 1936. godine u Mrkonji-Gradu, od oca Stipe i majke Anelije. Odrastao je u brojnoj porodici, sa tri brata (Mato, Rok i Josip) i etiri sestre (Veronika, Marija, Katarina i Boana). Nama djeci u sjeanju je, kao opomena da mogu doi i tea vremena i da uvijek ima i gore od goreg, ostala njegova pria iz drugog svjetskog rata kad je baba Ana rekla: „Djeco, nema više brašna, moramo za Banjaluku!“ Did Stipo, zvani ipura, je bio vješt opanar (mi, njegove unuke, smo naroito bile ponosne na to što imamo najbolje balerinke u gradu), pa su Anto i Mato ubrzo završili opanarski zanat.

Meutim, Antina radoznalost i istraivaki duh odveli su ga u neke druge vode, u vode elektrike. Zajedno sa Ekremom Mešiem Šiljom vrtio je prve filmske trake u kinu dok su Mrkonjiani uzdisali i plakali uz mamu Huanitu i „Jedan dan ivota“. Zahvaljujui Anti navijai su na igralištu Fudbalskog kluba „Sloboda“ uivali u dobroj muzici sa razglasne stanice i bili u toku zbivanja na terenu.

Anto je imao i prvu ozvuenu „elektrinu“ gitaru i svirao u bendu kroz koji  su prošli i Rasim Veli (gitara), Enver Veli (bubnjevi), Medaša Habi (harmonika), Hrvoje Ivšinovi (harmonika), Ivo Ivšinovi (bubnjevi), Midhat Baši (harmonika), Nedo Svetinovi (saksofon). Tih ranih šezdesetih slamao je enska srca na igrankama na terasi starog hotela „Krajina“, a jedno srce je slomio zauvijek i ostao mu vjeran u dobru i u zlu, sve do svoje smrti.

Tako je te daleke 1961. godine Tatla Arapovi postala Tatla Kotromanovi (za one koji nisu nikad uli ovo ime moramo rei da postoji kola tatlija, a naša draga Milena Babi, nastavnica francuskog jezika u penziji, nam je objasnila da ime znai divna, mila, slatka).

Kao i na svakom poetku, zajedniki ivot nije bio nimalo lak, ali Anto i Tatla, zvana Sena, zaista su ivi dokaz da se ponekad i samo od ljubavi moe ivjeti. Doduše, svako od nas u nekim teškim trenucima ima svog dobrog duha, a njihov je bio Antin brat od strica, sada ve pokojni ika Vinko Kotromanovi. U kui Mustafe i Rukije Dedi, u ulici Sime Šolaje, roena je 1962. godine prva Antina kerka Vesna koja mu je 1984. godine podarila prvog unuka Vanju, a zatim i 1990. godine unuku Enu. Nekoliko koraka nie, u istoj ulici, roena je 1967. godine i druga Antina kerka Jasna koja je didi Anti donijela još dvije radosti, 1992. godine unuku Maju i 1997. godine unuka Ivana.

Majstora Ante se rado sjeaju mnogi njegovi saradnici i kolege iz Fabrike za preradu drveta „Manjaa“, a pamte ga i brojni uenici rasuti po bijelom svijetu poput arka Cvijia iz Podbrda iji je nedavni dolazak iz Amerike i  posjeta puna rijei poštovanja i zahvalnosti izmamila i pokoju suzu u majstorovom oku.

Nezaboravne e ostati i razne novogodišnje, zanatske, ribarske, lovake i druge veeri na kojima su Anto i Sena slavili ivot i radovali se svakom novom danu zajedno sa Fazilom i Šiljom, Fatom i Carem, Darom i Jovom, Gojkom i Senijom, Antom bricom i Mirom, Salihom i emkom.

U sjeanju mnogih Mrkonjiana još i danas odzvanja Antin umilni glas dok sa Dervišem Saraem pjeva pjesme „Done, Donke“, „Paloma“ i „Ne klepei nanulama“.

A onda su došle ratne godine, napuštanje rodnog kraja, stradanje brata Mate i šurjaka Ibrahima, pa pet godina izbjeglištva u Kaštel Gomilici kod Splita. Sve je to ostavilo traga na srcu u kojem je uvijek bilo mjesta za sve ljude. A posebno za one poput teta Ivke i pokojnog ika Jerka, roditelja Joška Markova iz Kaštel Gomilice, gdje su krajem osamdesetih u više navrata ljetovali brojni lanovi Izviakog odreda  „Pavle Dever“ na elu
sa Fadilom Fadom bricom Arnautoviem, te pokojnim Matijom Kotromanoviem i pokojnim profesorom hemije Huseinom Mujaiem. Povratak u Mrkonji-Grad sve nas je izlijeio od nostalgije, ali je i otvorio nove rane. Gotovo ništa više nije bilo kao prije, pa ni mi sami nismo više bili oni stari.

Ipak, Anto se nikad nije predavao, volio je da putuje, upoznaje nove ljude,
da uiva u sitnim ivotnim radostima, obrauje svoj vrt. Umio je da popria sa ljudima, da ih ohrabri i utješi, da im otkloni kvar na nekom kunom aparatu i esto se mogao uti komentar njegovih sugraana da je Anto u svemu što radi pravi gospodin. A takav su utisak sticali i ljudi koje je sretao na svojim putovanjima. Otišao je tiho i dostojanstveno, upravo onako kako je i ivio. Anto e ivjeti sve dok ivi sjeanje na njega i sve dok u nama zvoni ona omiljena njegova: „Ja u jedan štok!“.

Naš dragi Anto sahranjen je 15. avgusta 2013. godine uz svoje roditelje i
brata Matu. Ispraen je od velikog broja svojih sugraana uz zvuke trube i pjesmu „Za svaku dobru rije“, nošen od svojih najbliih roaka i prijatelja od kojih se svima posebno urezao u sjeanje Antin drug iz penzionerskih dana, osamdesetogodišnji dido Safet Gai. Od pokojnika se u ime svih prisutnih oprostio Saša Jakovljevi.

„Dragi Anto,
Ponikao si iz stare zanatske porodice Kotromanovia. Tvoj ivotni put bio je i ostao podreen idealima tvoje mladosti. Stari Mrkonjiani se sa nostalgijom sjeaju starog kina i prizora sa filmskog platna u kojima su uivali zahvaljujui Šilji i tebi. Pamte ona dobra stara vremena kada ih je tvoja muzika grupa zabavljala na terasi starog hotela „Krajina“ i zvuke prve ozvuene gitare, djelo vještog mladog elektriara, a poslije majstora i uitelja, kojeg se i dan-danas sa zahvalnošu i poštovanjem rado sjeaju mnogi uenici rasuti po bijelom svijetu.
U skladnom i sretnom braku sa svojom suprugom Tatlom-Senom proveo si pedeset dvije godine. Svojim primjerom ste pokazali kako se i u dobra i u teška vremena moe ivjeti asno i dostojanstveno i da svakom ovjeku ljubav treba biti glavna zvijezda vodilja. Sigurni smo da si otišao ponosan na svoje potomke. Neka ti je laka bosanska gruda i neka ti duša nae vjeni pokoj.“ 

Uz zahvalnost svima koji su uestvovali u alosti
Vesna Sladojevi i Jasna Šeki


Autor: Jasna eki

 

Podijeli na Facebook-u

Va komentar na tekst

Da biste poslali poruku morate biti registrovani na ovom sajtu.
Niste se jo registrovali?
Korisniko ime:
ifra:
Komentar:

Maksimalan broj slova po komentaru je 300.
Preostalo je jo slova.

 
Urednici sajta www.mrkonjic-grad.com ne odgovaraju za sadraj komentara posjetioca ovog sajta.
Urednici zadravaju pravo da komentare sa uvrijedljivim, vulgarnim i neprimjerenim sadrajem briu ili mijenjaju.
Ukoliko mislite da je neki od objavljenih komentara po bilo kom osnovu uvrijedljiv za vas, molimo da nas kontaktirate na adresu kontaktmrkonjic-grad.com sa zahtjevom da uklonimo neprimjereni komentar.
Donirajte novac u humanitarne svrhe!
Vai tekstovi
Znate neku dobru priu o nekadanjem Mrkonjiu?
Podijelite je sa ostalim posjetiocima...
Proitajte jo i...
Jedno davno skijako takmienje na Balkani 1.8.2016
I ja sam, kanda vidjeo Djeda Mraza 21.12.2015
Aneo uvar 28.7.2015
Zbor u Bjelajcu 17.4.2015
ale iz zaviaja 6.11.2014
In memoriam: Anto Kotromanovi 24.10.2014
Odlazak u zadrugu 24.11.2013
GAO-X 18.3.2013
Komuanje 22.2.2013
Bogdanova jabuka 11.1.2013
Orao i lisica 17.11.2012
Stari mlin 25.9.2012
Slatkarija 11.9.2012
Pijaca u Baraima 27.8.2012
Baba Semica 20.8.2012
Jadikovanje 14.8.2012
Mrkonjiki slastiari 25.7.2012
Drug Tito 4.5.2012
Pismo 16.4.2012
Vridba 24.3.2012
iro 1.3.2012
Zimske arolije 6.2.2012
ak prvak 18.1.2012
Rakijada 16.12.2011
usnjarev gaj 9.12.2011
Kusija 5.12.2011
Ujak Uro 18.11.2011
Stigli 'banati'! 20.10.2011
Mjesec na kapnici 29.8.2011
Kosidba 6.6.2011
Uskrs 19.4.2011
Hrvin orkestar 23.1.2011
Grlom u sjeanja (6) - Mlin 6.1.2011
Zna li, bolan, e e? 28.12.2010
Malji, malji! 13.11.2010
Paraglajding 1.11.2010
Humoristike pjesmice iz moje Velike avlije 15.10.2010
Grlom u sjeanja (5) - Tikva 7.9.2010
Novakovia vir 3.9.2010
Evo kotla, evo garavoga 13.5.2010
Prvi put u Mrkonjiu 22.4.2010
David protiv Golijata 22.3.2010
Brancilov televizor, II dio 3.3.2010
Brancilov televizor 25.2.2010
Baraki turnir 8.2.2010
kola u Gerzovu 1.2.2010
Veliki ampion iz malog grada 26.12.2009
Branko opi: 'Varcar-Mrkonji' 14.12.2009
Три слике из живота проте Дејана 10.12.2009
Прота Дејан Дејановић 10.12.2009
Hajduk i Dobrotvor 6.12.2009
ta li smo mi sada: Mrkonjiani ili Varcarani? 16.11.2009
Vatrogasci 8.9.2009
Crna rijeka 18.8.2009
Lipanj 16.6.2009
Grlom u sjeanja (4) - Maioniar 2.6.2009
Grlom u sjeanja (3) - tafeta 28.5.2009
Grlom u sjeanja (2) - 'Kocka' 25.5.2009
Grlom u sjeanja (1) - Balkana 22.5.2009
Kako se zove ono...... 8.5.2009
Istina je moja istinu govorim 7.5.2009
Njemu 28.4.2009
Stihovi iz due 19.4.2009
Na prota Dejan Dejanovi 18.4.2009
Jesu li stavljeni katanci na srca naa? 14.4.2009
Majstor Nine Mounjac 12.4.2009
Franjo Idoti - roditelj, trgovac, maestro 4.4.2009
Raspjevani slavuj 1.4.2009
Ti, ja i ostali 28.3.2009
Dolazak u rodni kraj 26.3.2009
Gost u rodnom kraju 24.3.2009
Pod zvijezdama 22.3.2009
Stari dobri Tanilo 20.3.2009
Prvi razred 1981.god u Orahovljanima 5.3.2009
Kad ptice polete 28.2.2009
Druenja 25.2.2009
Suza na kamenom obrazu 22.2.2009
Krajina 9.2.2009
Lijepa vremena 6.2.2009
Simpatija 3.2.2009
Ljubav (iz jednog spomenara) 31.1.2009
Moja generacijo 20.1.2009
Uz vruu lepinu nije tako ni hladno 20.1.2009
Turizam na seoski nain 1.1.2009
Jedna stara slika! 26.12.2008
Na male golove 21.12.2008
Zaimova kafana 16.12.2008
Sluajni susret 15.12.2008
Nebo iznad mrkonjike doline! 11.12.2008
Riki most 2.12.2008
Moj otac - kova kosa 27.11.2008
Pismo V iz tople sobice 25.11.2008
Kada su neije rue cvatale! 20.11.2008
Stara gimnazija 20.11.2008
Autobus FK Sloboda 11.11.2008
Dobri stari trban 11.11.2008
Mrkonji, (O)pisan grad (4) 29.10.2008
Zar nije lijepo gledati sunce i kiu kako idu zajedno ulicom i smiju se 27.10.2008
Mrkonji (O)pisan grad (3) 23.10.2008
Slobodin fudbaler Mrljo 18.10.2008
 Copyright © 2000-2017.  Kreativnije.com