Ispovijest Milana Vrbljanca (31) iz Mrkonji Grada: elinom voljom se digao iz kome
1.4.2019..Da je porodica najvea podrška i da ovjek uz elinu volju moe preivjeti skoro baš svaku nedau koja ga snae, pokazuje i primjer tridesetjednogodišnjeg Milana Vrbljanca iz Mrkonji Grada, kojem su ljekari davali male šanse za preivljavanje nakon teške saobraajke koju je doivio prije nešto više od dvije godine u Rekavicama, nadomak Banjaluke, a koji se sada kree uz pomo jedne štake i gleda optimistino u budunost.
"Prije dvije godine i nekoliko mjeseci imao sam stravinu saobraajku, poslije koje su neurohirurzi koji su me lijeili prognozirali da ak i ako se oporavim, gotovo u izvjesno vegetirati. Od povreda sam imao dva slomljena pršljena, kontuziju mozga, nagnjeenje plua i etiri slomljena rebra. Od tih pršljenova koje sam ja slomio, taj drugi pršljen lome ljudi kod pokušaja samoubistva, kada odlue da se objese i uspiju u tome", prisjea se u ispovijesti Vrbljanac teškog ivotnog trenutka.
S njim smo razgovarali na mjestu gdje se desio udes, odnosno gdje je sletio autom i prevrnuo se.
Radnici s kombijem koji su naišli na saobraajnu nezgodu, pria Vrbljanac, ispriali su da su vidjeli prevrnut automobil i pomislili su da je sve završeno, da je uviaj odraen jer nije bilo nikog oko auta.
"Oni su ipak odluili da siu i da vide šta se dešava. Kada su sišli, našli su djevojku kako u stanju šoka hoda lijevo-desno po livadi. To je drugarica koja je bila sa mnom u autu. Mene su, kako su ispriali, našli iskrenutog vrata, svuda je bilo puno krvi i nisam davao znakove ivota", pria Vrbljanac za "Nezavisne".
Kako su mi ispriali, navodi on, Hitna pomo je poprilino brzo stigla, odradili su reanimaciju, vratili ga u ivot, a drugaricu su isti dan pustili iz bolnice.
"Nakon što su me primili u bolnicu, krenuo je izliv krvi u mozak, pa je neurohirurg im me je primio odradio operaciju mozga. Ljekari su mislili da u teško preivjeti operaciju jer je u tom stanju to gotovo nemogue", istie Vrbljanac.
Nakon 15 dana je izašao iz kome, ali nikog nije prepoznavao, ak ni najblie lanove porodice i taj gubitak pamenja trajao je tri- etiri mjeseca.
"Prvi put, kada sam bio malo stabilniji, moja sestra Maja mi je donijela kafu i rekla: 'Evo, Mišo, ti si ovo volio prije piti.' Prije saobraajke ja sam svaki dan pio šest ili sedam kratkih kafa. Od tada do danas popio sam svega tri-etiri kafe", kae Vrbljanac, te dodaje da je ta saobraajka "izbrisala sve loše iz njega".
Saobraajka mu se, kae, desila baš onda kada je stao na noge nakon što je prebolio rak testisa, s kojim se uspješno izborio zahvaljujui pozitivnom duhu.
"Prije saobraajke ja sam bio jako aktivna, društvena i pozitivna osoba. Mnogo sam izlazio, druio se, putovao, provodio se i to mi je bilo najvanije. Nakon saobraajke sam morao da uim sve nanovo, ak sam morao da uim i kako pertle da zaveem", istie Vrbljanac.
Sjeanje mu se, kae, vraalo postepeno, a njegov oporavak je bio rapidan, pa ga ljekari tretiraju i kao medicinski fenomen.
"Tokom mog oporavka nakon te saobraajne nezgode porodica mi je bila najvaniji stub. Oni su 24 sata dnevno bili uz mene, svi na smjenu i pratili sve parametre mog zdravlja, ali oni nikad nisu posustali niti odustali od mene, nego su se sve vrijeme borili za moj oporavak. Sada se oni dive mom napretku, pogotovo moja sestra Maja, i to mi je bitno", pria Vrbljanac.
A da ivot piše romane i drame, govori i injenica da je samo nekoliko mjeseci prije Milanove saobraajne nezgode i Maja Vrbljanac, njegova sestra imala udes kada je vraajui se sa slubenog puta, automobilom sletjela u Vrbas, ali se, samo zahvaljujui vlastitoj sposobnosti, nepovrijeena izvukla iz nabujale rijeke.
"Vraajui se sa slubenog puta u Bocu sam na sekundu zaspala jer sam bila preumorna i kada sam otvorila oi, vidjela sam da idem prema stijeni. Znala sam da, ako udarim u stijenu, biu mrtva i pokušala sam volan ispraviti samo da izbjegnem stijenu", kae Maja.
Kako navodi, kada je uspjela da izbjegne stijenu, dokopala se proširenja, ali je, s obzirom na to da je cesta bila klizava, preko zaštitne ograde skliznula i poela da se prevre prema Vrbasu.
"U trenutku kada sam vidjela da u se prevrnuti prema Vrbasu, jednom rukom sam se vrsto uhvatila za volan, nogama se oduprla o pod, a drugom rukom sam oajniki pokušavala da pritišem dugme i otvorim prozor", ispirala je ona.
Sljedeeg trenutka kojeg se sjea, kako kae, bilo je kako joj je voda došla do struka, svjetla automobila lagano poinju da tamne,a nju je uhvatila panika.
"Blokirala sam sav strah, laktom sam provjerila i vidjela da je prozor otvoren, izašla kroz prozor, odgurnula se nogama o automobil i pokušala da što dalje skoim na glavu jer sam vidjela da auto tone, iako ranije ni u kontrolisanim uslovima u bazen nisam smjela da skoim na glavu", navodi Maja.
Nakon što je doplivala do obale, kada je uspjela da se popne metar-dva uz uzbrdicu, vidjela je petnaestak ljudi koji svijetle baterijama i dozivaju da vide ima li koga.
Kako kae, voza kamiona je, na sreu, vidio kada je ona sletjela u Vrbas, poprijeio je kamion na cesti i zaustavio ljude, kako bi joj pruili pomo.
"Onda su me smjestili u automobil i dali mi suvu odjeu jer sam ve poela da se tresem do hladnoe jer se nesrea desila 26. januara, bilo je jako hladno. Ubrzo je stigla i policija", prisjetila se Maja saobraajne nezgode.
Brat i sestra, iako nikad nee zaboraviti šta im se desilo, ipak su ostali puni pozitivnog duha i vjeruju da snagom i uz podršku mogu sve savladati.
Bojana ivani ("Nezavisne novine", www.nezavisne.com)