Postoje stvari koje jednostavno radite u Mrkonjić Gradu. Dio su folklora, tradicije, načina života.... Predstavljaju pravi zaštitni znak grada. Kao Balkana, Parkić, Grčka... Kao lagana dnevna kafa na terasi brojnih kafića. Kao razgovor vozača kroz prozor automobila...

Teško ćete izbjeći druženje sa prijateljima i komšijama tokom cijepanja drva za zimu. To ne ide bez piva. Zar ćete propustiti kiseljenje kupusa u jesen? Tu nestaju sve kulurološke, nacionalne i socijalne razlike. To se jednostavno radi jer svi tako rade. „Duga je zima!“
Mali savjet:“U bure sa kupusom se ubaci malo zrna kukuruza da kupus ne sagnjije.“ Ne znamo zašto, ali tako treba.

A zar vam žena nije prošle jeseni skuvala ajvar i pekmez? „ONO u prodavnicama i hipermakretima zovu ajvar?!?! Ni vidjelo nije!“ Ili „Ovako nešto se ne može kupiti. Ovo je pekmez!“

Gdje se još možete buditi uz umile zvukove motorne testere? Gdje još osjetiti opojni miris naložene bukovine u romantično zimsko jutro?
Dah proljeća budi u genima neodoljivu želju za krečenjem. Naročito u ženskom dijelu populacije. „Dobro, možda može i polikolor da pomogne, ali ništa nije zdravije od dobrog domaćeg kreča kupljenog sa kamiona ponedeljkom na pijaci!“
„Hoće li to?“ „Svaka čast komšinice, dobro si ubijelila zidove. Kod mene je ostalo išarano. Koliko puta ste prešli....“
Uzgred, ako se svađate u porodici, sigurno će vam prilikom krečenja stana padati kiša. Tek toliko da znate, ako već niste upućeni u lokalno sujevjerje. I mali savjet: „malo pepela rastopiti u kreč pomaže da se okrečeni zidovi ne brišu...“
Bijeli zidovi su na cijeni. Kakvo farbanje u pastelne boje, kakve gluposti.

Jeste da postoje praone tepiha. Nismo ni mi mimo svjeta, ali... „Najsigurnija sam ja kada lično operem tepih, onda znam da sam ga oprala....“.
Operacija pranja tepiha se izvodi na asfalitranoj ulici (hvala Bogu pa su asfaltirane gotovo sve ulice u gradu, milina jedna), uz podrazumjevano razumjevanje komšiluka, kako pješaka, tako i vozača. Uostalom... „mogu proći, sta 'oće!“

[26.5.2007]