Ljudi našeg kraja vole i popiti dobru rakiju, a kad popiju, onda vole i zapjevati. Pa, neka moj mali doprinos "Rakijadi" bude nekoliko pjesama (bećaraca, ojkača) koje se pjevaju u našem kraju, a posvećene su rakiji.

Detaljnije... 

U Šušnjarevu gaju, na samoj medji izmedju Gerzova i Baraća, prelijepom predjelu koji ukrašavaju stoljetni hrastovi, pukla je, u baraćkom kraju, prva ustanička  puška u Drugom svjetskom ratu. Upravo na tom mjestu, poslije oslobođenja, 27. jula proslavljao se Dan ustanka u Bosni i Hercegovini. Bila je to najveća svetkovina za naš kraj, tog dana se okupljalo nekoliko hiljada ljudi.

Detaljnije... 

Septmbarski dan je osvanuo sa kišom i vjetrom. Djed Milan je ustao rano kao i obično. Obukao se, otišao do potoka koji teče pored kuće i umio se hladnom vodom. Kad se vratio u kuću čekala ga je kafa Divka i mala čašica šljivke na stolu, da se okrijepi. Nije odmah sjeo za sto nego je prišao prozoru da se pomoli Bogu. Počeo je sa Oče naš pa završio sa molitvom za pokoj duša za sve upokojene u rodu od postanka svijeta pa do danas. Na kraju je spomenuo upokojenu rodbinu, prijatelje i komšije. Nije zaboravio da se pomoli Bogu za sve zle i naopake ljude. Molio je Gospoda da ih blagoslovi, da postanu bolji ljudi.

Detaljnije... 

Kad se osvrnem unazad, u djetinjstvo,bješe mnogo zanimljivih starina,jedan od njih, svakako, je ujak Uroš. On je bio rođeni brat moje babe, ustvari on je ujak mome ocu, ali i ja sam ga tako oslovljavao. Bješe to krepak starac, bistra uma i mnogim stvarima je bio vješt. Već je bio malkice pogrbljen, ali jos čvrst i žilav.

Detaljnije... 

Ovih dana prolazeći vojvođanskim drumovima, ne možete a da ne primjetite kombajne koji špartaju ravnicom i beru kukuruz. Posmatrajući kroz prozor autobusa nepregledna polja, misli me odvukoše u djetinjstvo, i prisjetih se naših ljudi koji su organizovano išli u berbu kukuruza u Vojvodinu.

Detaljnije... 

Početkom pedesetih godina prošlog vijeka narod je teško živio na selu. Smjenjavale su se gladne sa rodnim godinama. Zemlja je bila posna i kamenita. Sjećam se kao djete, zemlja se orala sa drvenim plugom, uglavnom na volovima, ponegdje na konjima. Trava se kosila ručno sa kosom, a žito se želo sa srpom. Snoplje se vršilo sa konjima, na armanima. Nije bilo traktora, vršalica, a niti kombajna. Sve se to radilo ručno bez ikakvih mašina. Selo je živilo od danas do sutra, golo i boso.

Detaljnije... 

Ako je i po čemu mrkonjićki kraj poznat, onda je svakako poznat po kosama kovanicama i dobrim koscima. Bliži se sezona kosidbe, prisjećam se nekih prošlih vremena kada nije bilo kosačica, kada se kosilo mnogo više livade, kada je bilo i naroda, i kosaca, i blaga.

Detaljnije... 

Bliži se Uskrs, najveći hrišćanski prazik, praznik pobjede života nad smrću.

Često me misli odvuku u djetinjstvo i često se prisjetim kako smo kao klinci doživljavali, iščekivali i radovali se Uskrsu...

Detaljnije... 

Jos prije dvije godine, kad sam saznao da je umro nas prijatelj, poznanik i sugradjanin Ivsinovic Hrvoje - Hrvo, imao sam zelju da napisem nesto o tome dobrom i nadasve postenom i veselom covjeku.
Hrvo je ostavio upecatljiv trag na sve ono sto je ostalo lijepo u sjecanju o mojoj i mladosti moje generacije. To je vrijeme kada je iskljuciva zabava u gradu bila muzika u Hotelu "Krajina", kino, i subotnja i nedeljna igranka.

Detaljnije...