"Ovo područje se prvi put pominje... Prvo su ga naseljavali.... Ime se prvi put javlja... Te i te godine dobija ime... u slavu... pa mijenja... pa... " , i tako dalje, i tako dalje.

Kada se pogleda tumačenje poslednjih decenija ovga vijeka od strane različitih "zainteresovanih strana" postaje sumnjivo i tumačenje cjelokupne istorije.

Sve u svemu, da je na ovom području bilo ljudi, to je nesporno. O neljudima malo ko govori, ali se da naslutiti da ni toga nije nikada manjkalo, makar se svi uvijek diče svojim herojima.

Vjerovatno su tako svoju istoriju vidjeli svojevremeno i Mezeji, Desitijati, Dalmati... koji su nekada naseljavali ovo područje u ilirska vremena.

Potom su došli Rimljani, ali tek kad su došli Sloveni postaje zaista zanimljivo.
Ko je došao prvi? Ko je koga prije pokrstio, a ko koga poturčio?
Ma koga bi to danas i bila briga, ali se pokazalo da je i te kako bitno. Najlakše je u istoriji tražiti izgovore za namjere u budućnosti.

Sve u svemu, ovo područje je rijetko ko promačio. Nisu to učinili ni Turci, a bogami ni Austrougarska.

Kada napravite kuću na raskrsnici onda vam često svrate prijatelji, ali i neprijatelji. Prednost u miru je veliki nedostatak u ratu...
Istoričari tvrde ja je u 2. svjetskom ratu Mrkonjić-Grad 39 puta "prelazio iz ruku okupatora u ruke oslobodioca i obrnuto."

Ja bih da se ovim poslednjim ratom zaustavimo na upravo ostvarenom "jubileju" od 40.
Dosta više!