24.12.2007..Dan je lijeno odmakao za svojom sjenkom. Vrhovi su progutali utu loptu, ije su se zrake, nemono predale rumenilu i pogubile u ponoru, na kojem su,zatim, istrale nekolike zvjezdice, najavljujui neku drugu kuglu, kako ovjek noas nebi bio sam.
Pola je ta druga lopta da raste i da se sve manje uti, razgonei grane okienog Zelenkovca u bezbroj kristala. U mir stogodinje ume uklopio je svoju hramnoji veseli, planinski potok. Ne da se ledu jer i ribe su u parovima zale u pliak i oku nevidljivo, uranjaju ikru pod vlani pjesak. Snijeg, beskrajno bijel se zamotao u ljuljake, klupe i promrzle grane prkosei svemu to je ljetos ovdje inio ovjek. ovjek, razumno bie, ubuali homosapines elktroniks,i zae iz svog toplog skrovita tarui pod nogama kripavi snijeg, ne udei se kako se onaj idiot zaljubio u Kristinu ba na ovakvom mrazu i igri zeleenih perli.
Pokuavam noas otkriti uglove iz kojih svjetlucaju mrazni i nepomini svici, shvatajui koliko smo nemoni pred trenutcima majke prirode. Sa neke uspavane i oamuene grane se otme prah, pospe mi obrve i trepavice, te scenu jo vie zasvjetluca, inei mi unutranjost kaputa i tijela jo toplijom... Pokrov debelog smeta, popusti pod teinom noge i nita se ne dogodi do da se prah podigne za izmom i zalijepi za jutros uglancanom kremom. Mjesec je ve zauzeo prostor na sredini nedefinisane bjeline neba, kojeg su uokvirile okiene jelke, kao zapete da jednog trenutka odlete u ponuenu dubinu svemira.
Kratki al to nikog nema da ovu kartinku podjelimo, razgoni putniki boing, vozi lagani slalom izmeu ono malo zvjezda, to mjesec ne uspjeva da pokrije svojom refleksijom. Bljetavilo i harmonija se neda kopirati i "svae as" u oko oaranog posmatraa, izgubljenog u ljepoti i nemoi da odgovori svevinjem stvaraocu. Ovo je bog oko nas. Ovdje se priklanjamo i poklanjamo zahvaljujui aroliji neviene ljepote.
Jedino to sam uspio da se vratim u toplu sobu i natipkam ove redove koje Vam od srca aljem, bez obzira dali ste dobri ili loi i ta ete poslije rei.
Boro sa Zelenkovca