Dan planete Zemlje obilježen je u Kulturnom centru, koncertom kantautora Radovana Jotića poznatijeg Mente. Velečanstveno, urbano i svečena atmosfera se osjetila od samog početka koncerta. Ulazite u prekrasan prostor doma, gdje vas već čeka CD pjesama R.J Mente. Dok tražite mjesto, slušate ugodnu tihu instrumentalnu muziku.

Sa strane se primjećuje diskretno, za svaki slučaj, obezbjeđenje. Nailazite na štand sa ljubaznim konobarima koji vam toče besplatna alkohola i bezalkoholna pića. Kao što reče Bora Đorđević: “To da neko časti publiku pićem cijelu veče koncerta, to nisam doživeo nigde“.

Na bini, video-bim koji prikazuje sponzore Banjalučki Nektar, Kruna voda i Rubin diskont. Reflektori, dvije stolice, dvije akustične gitare. Sve odiše glamurom.

Sa prvim zvukom gitare, počinje i prva pjesma i dobrodošlica prisutnim. U najavi svoga koncerta,Mento prestavlja i svoga gosta, dugogodišnjeg prijatelja i fenomenalnog virtuza na gitari Đorđe Safnera. Scena, zvuk i sve sto se čuje i vidi, ravno svjetskom događaju.

Prvo bi da te pitam, zašto se toliko čekalo na izjavu ?

Želio sam da se utisci maximalno stišaju, kako bi realno mogao dati ocjenu i osvrt na svu priču. Sad bez euforije, mogu slobodno da kažem, da sam i više nego zadovoljan. Sve mi se posrećilo još od samog početka. Danas je stvarno teško bilo šta organizovati, a da pri tome ne nailazite na velike i male prepreke. Međutim,to u mom slučaju ovog puta nije bilo.

Nisi želio mnogo sponzora ili se neki nisu odazvali?

Smišljeno sam išao na manje sponzora, al onih koji su mi bili bitni kako bi lakše izrealizovao svoju želju. Zahvaljujuci Nektar pivu, Kruni, Rubin diskontu, kao i prijateljima obezbjedio sam publici besplatno piće. Kao i za dobar zvuk što sam zahvalan Rajku Azariću. Sad me posebno veseli to što su svi navedeni stekli moje povjerenje, prepoznali kvalitet i tako mi obećali svaku sledeću sličnu manifestaciju, koncert itd.

Mora se priznati i posebno pohvaliti da je tok koncerta bio konstantno pod jakim emocijama. Da ih je bilo i kod tebe i Safnera?

Ja sam koncert počeo iskrenim riječima i rekao da osjetim tremu. Ta trema je bila realna, jer ja se u tom svjetlu nisam pojavljivao dvadeset godina, kao i to što isto toliko nisam svirao i pjevao sa Safnerom. Publika je sve to osjetila, al to sve nije uticalo na dati kvalitet. Sve te emocije su činile pjesme koje smo pjevali. Tu je i prvi put bila moja majka, kojoj sam u svom stilu posvetio pjesmu „Tebi majko misli lete“. Kasnije sam pjevao pjesmu posvećenu mojim pokojnim prijateljima... dok sam pjevao pjesmu „Za svoju dušu dignimo čaše, za svoju dušu i drage naše“ na video-bimu su se redale njihove slike. U tom trenutku gledao sam kao u publici mnogima idu suze, tako da su to posebno teški trenuci da pjesmu otpjevate do kraja.

Ipak kraj koncerta je bio u zvuku rocken rolla?

Da, kraj koncerta se pretvorio u sveopšte veselje i to je dobro. Meni nije dovoljno to da mi publika ode zadovoljna... moj cilj je da ode oduševljena. I sad mogu reći da smo svi zajedno bili baš oduševljeni.

 Novinar: Milan Mitrić 

Podijeli na Facebook-u

Tweet