7.3.2006..

Ovčari su već krenuli sa svojim stadima na dalek put prema kući. Ovu godinu, većina ih je prezimila sa stadima u Posavini.

Dragan Gajić i Vojo Delić, ovčari iz Sitnice kod Mrkonjić Grada, još jesenas su stigli u blizinu Dervente, gdje su sa svojim ovcama i zimovali. Zima nije bila jaka, pa se za ovce moglo naći dovoljno hrane po napuštenim derventskim njivama.

- Sijeno ove godine nismo kupovali, ali nije to neka velika korist. Težak je naš nomadski život. Da bismo sačuvali stado, moramo daleko od kuće, a to nije lako. Ovce nisu na cijeni, i teško je prodati i unovčiti nešto od toga. A kako kad se sve uvozi, pa i ovčije meso i prerađevine od vune, a mi ih moramo bacati jer nemamo kome prodati - kazuje Dragan Gajić.

Dodaje da poneku ovcu ili više prodaju da bi mogli se hraniti i preživjeti.
- Osuđeni smo na život uz ovce, a takav je daleko od civilizacije - veli Dragan.

Naglašava da se moraju još i od inspekcija sklanjati, zaobilaze gradove i glavne puteve.
- Gdje se zadržimo duže, uvijek nas neko pronađe i tjera, a niko nas ne pomaže, kao da ovce nisu potrebne. Svi su nas zaboravili, pa i država, jer nemamo nikakvih benificija, barem za cijepljenje ovaca.
Veliki je to trošak za stado od 500 i više grla - priča Dragan.

Mrkonjićki čobani sa stadom su krenuli put planine na dugo putovanje od dva mjeseca, tako da se nadaju da će kući stići oko Đurđevdana.

Ovce su se ojagnjile i u stadu je mnogo mladih koji se poigravaju i trče za majkama, kako bi još koji put sisali i ojačali za dalek put koji moraju prevaliti, uz zastajanje i penjanje prema planini.

Ovčari kažu da ih na dugom putu čekaju mnoge neizvjesnosti.
- Mnogo je prepreka i nikad ne znaš kada će se šta ispriječiti na put. Znamo samo da ih sve moramo savladati i sačuvati stado - kaže Vojo Delić.

Svaki put, na zastanku, po kiši i snijegu zanoće na drugom mjestu.
- Zato je tu uvijek vjerni pratilac sa tovarom - magarac, koji nosi sve što treba, od šatora do hrane, posuđa, odjeće i obuće. Ovčarski se život bez magarca ne može zamisliti. Da nije njega, ko bi sve to nosio - dodaje Vojo.

Kaže da bi se zato ovčari prije odrekli nekoliko ovaca nego jednog magareta.
- Tu je i vjerni pas čuvar stada, koji poslušno izvršava sve naredbe i na svaki znak čobana trči i vraća ovce iz zabrana - veli Vojo.

S.Pećić, "Glas Srpske" 7.3.2006

Foto: "Glas Srpske" 

 

Podijeli na Facebook-u

Tweet