7.9.2010..Zaštitni znak Mrkonji Grada uvena je kosa kovanica zvana "varcarka". Nije poznato kada i ko je u gradu podno Lisine iskovao prvu kosu, ali je injenica da su mrkonjiki kovai nenadmašni u proizvodnji kovanica posljednja dva vijeka.
Zahvaljujui mrkonjikoj kosi kovanici, za "kraljevski grad" i njegove kovae ulo se na svim kontinentima.
Vjerovatno ne postoji nijedna drava u svijetu, nijedna dinastija, poznatiji muzej... a da u svojim vitrinama nema mrkonjiku kosu kovanicu.
U Mrkonji Gradu i njegovim sokacima decenijama je odjekivala "muzika" udara kovakih ekia.
Polovinom sedamdesetih godina zamijenili su ih udari mehanikog ekia, pa je na kovakim rukama sada sve manje uljeva i garei od uglja zvanog umur.
Meutim, napredak tehnologije nije znaajnije olakšao rad kovaima, a pogotovo nije mogao da zamijeni runu tehnologiju kaljenja kose kovanice, koja je vjekovima najuvenija tajna meu mrkonjikim kovaima.
- Tajna kaljenja kose prenosila se sa koljena na koljeno i nikada je nijedan kova nije drugom odavao. Nije poznato kako su do tajne kaljenja kose došli mrkonjiki kovai, ali na prostoru bivše Jugoslavije niko nije izraivao kvalitetnije kose od mrkonjikih kovaa - pria mrkonjiki publicista Veselin Dikli.
Dodaje da se kosa proizvodila od elika zvanog "mazija" proizvedenog u eljezari "Franc Majer" u Lincu.
- Poslije Drugog svjetskog rata elik je vozom iz Linca dopreman do eljeznike stanice u Jezeru, a odatle prevoen do kovakih radnji u Mrkonji Gradu, gdje su izraivane kose kovanice - istakao je Dikli i dodao da je tada u Mrkonjiu bilo više od trideset kovakih radnji.
Izradom kosa kovanica danas se bavi Milorad Sladojevi eli.
- Poslije rata u nedostatku posla, poeo sam da se bavim kovakim zanatom. U "kovaiji" u kojoj sam radio našao sam dvije-tri stare iskovane kose, koje nisu bile okaljene. Muio sam se danima dok nisam uspio da otkrijem tajnu kaljenja kose. Kako sam to uspio ni sada mi nije jasno, ali sam taj posao savladao do savršenstva i moje kose se prodaju kod nas, u Srbiji, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Makedoniji, ali "idu" i u zemlje Evropske unije, Kanadu, Ameriku, Australiju… - pria Sladojevi.
Kosu nije lako uraditi, dodaje on, a da bi jednu kvalitetnu kosu iskovao, potreban je cijeli dan.
- Svaki kova ima svoju tajnu izrade i kaljenja kose. Jedna kosa košta 100 maraka, a nekada se procjenjivala u vrijednosti jedne ovce - istakao je Sladojevi.
On se aktivno nadmee i u košenju trave kosom kovanicom dvadeset godina. Sedam puta bio je pobjednik "Dana kosidbe na Rajcu" u Srbiji i dobio priznanje "Zlatna kosa Rajca". Desetak puta je pobijedio na Balkani, a njegove vitrine ukrašavaju medalje i pehari sa takmienja "Prva kosa Crne Gore" u Pljevljima, "Dani kosidbe na Kupresu" i sa slinih manifestacija. I ove godine bio je najbolji na Balkani, zahvaljujui svojoj kosi koju je lino iskovao.
Kova Ahmo Zoni sa ekiem i kovakom vatrom drui se pedesetak godina. Zanat je nauio od oca, a tajnu kovanja i kaljenja kose "prodao" svojoj dvojici sinova.
Tvrdi da se "varcarka" nigdje ne moe kovati kao u Mrkonjiu, jer grad podno Lisine ima izuzetne klimatske uslove za "oštru" i "tvrdu" kosu.
- Savremena mehanizacija ušla je i u kovake radnje. Meutim, neki oblici obrade se ne mijenjaju vjekovima. Tako je za kaljenje kose, za najprecizniju fazu, potreban kvalitetan kal, koji se radi uz upotrebu voska, sala medvjeda i jazavaca, kao i neke "miroije" koje su tajna svakog kovaa. Kosa se pravi uglavnom u toku zime, a kali se u aprilu i maju. Njen kvalitet zavisi od kaljenja, a klima u znatnoj mjeri utie na kvalitet. To se zna i niko ne moe napraviti kosu kao mrkonjiki kovai - pria Zoni i dodaje da je mnogo "majstora" koji prave falsifikat, jer kupe gotovu, a mijenjajui naziv proizvoaa prodaju kao svoju kosu.
Meutim, to se lako otkrije. Kosa se zavrti, kucne noktom u najoštriji dio i ako ne da dobar zvuk, ta kosa nije dobra.
- Godišnje napravim do 150 kosa. Za svako podruje u BiH potrebno je iskovati drugaiju kosu. Na primjer, za podruje Romanije potrebna je dua i tanja kosa. Da bi bio dobar, kosac mora da ima i dobar brusni alat, a najbolji su brusovi iz italijanskog grada Bergema - rekao je Zoni.
Njegove kose dospjele su na sve kontinente.
- Bivši ameriki predsjednik Ronald Regan ima moju kosu. Dolazio je nedavno u moju radnju i nekadašnji ameriki ambasador u BiH Daglas Meklhejn i kupio od mene kosu, jer je sticajem okolnosti vidio kako moja kosa sijee travu i poelio je da ima jednu takvu - rekao je Zoni.
Mrkonjiku kosu ima i pjesnik Dobrica Eri.
Direktor Narodne biblioteke Biljana eli poklonila mu je kosu "varcarku", kojoj se veliki pjesnik istinski obradovao i obeao da e njome kositi travu u svom dvorištu.
Kova uro Milanovi potie iz kovake porodice, a zanat je nauio od oca Ilije, koji je imao svoju radnju u Ounama.
Kae da su za dobru kosu bitni dobar materijal i umijee otkivanja kose.
- Proizvodnja kose se sastoji od više operacija, ali je najvea tajna u kaljenju - kae Milanovi i dodaje da kosa nije "poštena" ukoliko na njoj nema ime kovaa, godina i mjesto proizvodnje.
Mrkonjiki kovai napominju da su za prvo klepanje kose potrebna dva asa udaranja klepcem po kosi i "babici". Po pravilu, prvo otkivanje kose u selu radi najbolji i najstariji kosac, jer on tano zna kada je kosa dobila pravu "icu", od ega zavisi njen vijek upotrebe.
Majdan
Zanimljivo je da je u mrkonjikoj opštini najviše kovakih radnji bilo u selu Majdan. Meutim, nijedan od tadašnjih kovaa u tom selu nije izraivao kose kovanice, jer nije znao tajnu kaljenja.
Slobodan Daki ("Glas Srpske", www.glassrpske.com)