25.9.2007.. Ovaj tekst je posveen onima koji su na bilo koji nain vezani za Omladinski Dom i Mrkonji Grad. Motiv moga pisanja o tome vremenu je taj to se mnogi sa sjetom sjeaju tih godina kada je sve drugaije bilo. Cilj teksta je da svi oni koji do sad nisu imali priliku saznati vie o Omladinskom Domu da se upoznaju, a oni koji su bili ti srenici da se podsjete na samo neke aktivnosti toga vremena.
Dovoljna je pomisao na te dane, pa da se probude sve pozitivne emocije, bilo koje vrste, dok se prisjeamo tih vremena da bar na tren zaboravimo na horor i sve to se desilo poslije. Sjeanje na Omladinski Dom je ujedno i sjeanje na drage prijatelje, detalje iz mladosti, bive ljubavi ili one koje su ostale kao vjenost, neke neprespavane noi, ekskurzije, stiskavac i prvi poljubac u tami disko-kluba. Dovoljno je bar na tren zaboraviti ovu surovu i teku svakodnevnicu i zaroniti u sjeanje tadanjih vremena uz pjesmu "Bilo je to vrijeme rua". Zaista bilo je to vrijeme kada Mrkonji Grad ni po emu nije zaostajao od bilo kojeg grada SFRJ. Sva nastojanja zlobnika da se taj svijet izbrie i do kraja uniti, samo jo vie jaa vjeru u njega.
Teko je unititi sjeanje na jednu fascinantnu Gitarijadu o kojoj se prialo dugo i po novinama opisala kao fenomenalan muziki spektakl. Disko-klub je dralo vie generacija. Prvi diskofil, jedan meu 10 YU-diskofila bio je Mio Rabijin (nadimak) Ismet Mehdi, sa Rajkom trbcem-trbanom i pokojnim Predragom Babiem-Beli, koji je bio poznat kao dobar organizator i koji je bio znaajan za sve ostale postave.
Sljedeu sezonu inila je generacija sa takoe poznatim diskofilom Pajom Dejanoviem uz Slavka M.-Pidju, Zoran Mihaljica itd. U nastojanju da se disko podigne na vii nivo, Beli okuplja brau Ribie, legendu M.Topalovia, T.Rajkovia-isu i moju malenkost. Od tog vremena se radi na razglasu velike snage.
Zahvaljujuci ing.M.Dediu-Pefti u sastavu disko postave poinje sa vjebom i prva Rock grupa Black River. Grupu su inili: Pefta, Drako, Zlaja i Mento. Opisati te svirke, taj ambijent je vrlo teko ili ja nemam tih rijei koje su adekvatne, a da ne lie na bajku. Zato u se uzdrati tog dijela opisa, jer tu aroliju i dan danas u sebi nosi sva ta generacija koja je imala sreu da se rodi u to vrijeme. Mladi Mrkonjia su toliko bili urbani da ni u kom smislu nisu zaostajali od Zapadne Evrope. Stvarno "Bilo je to vrijeme rua, to cvale su za nas"... Jednostavno uvjebali smo biti mladi.
Autor: Radovan Joti Mento