Naslovna strana www.mrkonjic-grad.com Login Login
Weather Forecast
 ta ima novo?
Aktuelnosti
Iz grada
Sport
Kultura
Zanimljivosti
Biseri
 Mrkonji-Grad
O gradu
Priroda
Istorija
Mrkonji na Wikipediji
Foto-galerije
Vaniji telefoni
Karta grada
 Cyber MG
Poruke
Ljudi
Cyber kuhinja
Sjeanja
Zaboravljena vremena
Chat
Linkovi
 Usluge
Web dizajn
Reklamiranje
Sponzori
RSS 2.0

www.mrkonjic-grad.com
Na mrei od 2000.god.

www.kreativnije.com
Sjeanja
 
Kusija

5.12.2011..

Septmbarski dan je osvanuo sa kišom i vjetrom. Djed Milan je ustao rano kao i obino. Obukao se, otišao do potoka koji tee pored kue i umio se hladnom vodom. Kad se vratio u kuu ekala ga je kafa Divka i mala ašica šljivke na stolu, da se okrijepi. Nije odmah sjeo za sto nego je prišao prozoru da se pomoli Bogu. Poeo je sa Oe naš pa završio sa molitvom za pokoj duša za sve upokojene u rodu od postanka svijeta pa do danas. Na kraju je spomenuo upokojenu rodbinu, prijatelje i komšije. Nije zaboravio da se pomoli Bogu za sve zle i naopake ljude. Molio je Gospoda da ih blagoslovi, da postanu bolji ljudi.

Djed je bio vitalan i zdrav. Još uvijek se dobro sjeao dogaaja oko rijeke Pjave u Junom Tirolu, kada je kao mobilisani vojnik Austrougarske Monarhije ratovao u Prvom Svjetsko ratu. Sluio je on vojsku u Izviakoj eti, Petog Cesarskog puka. esto je priao da se više plašio te mutne i hladne Pjave nego talijanskih granata i mitraljeskih rafala, sa druge strane obale, jer nije znao da pliva. Priu je završavo rijeima: “Eto, hvala Gospodu Bogu, za etri godine ratovanja nije me ni metak okrznuo. A boga mi nije  ni moga pobratima Lukendu. Jednostavno nas metak nije htio, a padali su meci kao krupa oko nas.”

Poslije demobilizacije djed je samo uvao ovce po brdima i pašnjacima iznad sela.  To mu je bio glavni posao kojeg je on volio. Gonio je ovce tamo gdje je bilo dobre trave i dosta vode. Na leima je uvijek nosio torbicu sa hranom i lovaku pušku – krate, da odbrani sebe i ovce od divljih zvijeri koje su znale  iznenada da nalete i da obanu stado napadnu. Pogotovo se to dešavalo na poetku jeseni, prije zime. Djed je uvijek bio na oprezu. Sa njim je uvijek išao njegov vjerni pas Kusija.

Bio je to sedmogodišnji sivobijeli Šarplaninac za kojeg je djed dao tri ovce. Bio je miran i dobroudan. Krasila ga je izuzetna inteligencija koju ostali seoski psi nisu imali. Nije se razmetao snagom. Uvijek se ponašao dosojanstveno. Tui, nepoznati psi su se plašili njega, te obino su ga zaobilazili u širokom luku. Meutim, on nije obraao panju na njih, kao da ne postoje. Tei je bio od teleta kako je djed govorio. Svi smo ga voljeli a najviše djed. Oni su se vrlo dobro sporazumjevali. Ako djed kae: “Ajde Kusija prikupi ovce”? Tada je Kusija znao da skoi na noge i hitro obleti stado i prikupi zaostale i raštrkane ovce po šumi ili na pašnjaku. On je bio dika i ponos djedu.

im je djed završio s jutarnjom molitvom, sjeo je za sto, popio rakijcu i kafu, uzeo torbicu sa hranom i krate, stavio ih na rame i polako krenuo ka ajatu te pustio ovce.  Za njim je krenuo Kusija. Idui uz put za ovcama djed je esto pogledao u nebo i sive oblake.  Mislo je u sebi hoe li biti kiše ili ne. Tako polako idui za ovcama, prošao je Doci, Gri, i izašao u Miškov Do. Cijelo prije podne je proveo u Miskovom Dolu, kreui se polako prema vrelu na vrhu dola. To je bilo njegovo omiljeno mjesto za ovce.

Sivi, jesenji oblaci su kovitlali vrhove smra i borova, a kiša je lagano rominjala. Iza podne, djed odlui da prikupi ovce ispod jedne smre da planduju. On i Kusija su izabrali malo dalje drugi smri, da se zaklone od te prohladne jesenje kiše, i da ruaju. Djed je nalomiio jedan naramak svjeih smrovih grana, te ih prostro po zemlji, sjeo i otvorio torbu sa hranom da jede. Uvijek je djelio svoj ruak sa Kusijom. Jedan zalogaj uzme sebi, a drugi da Kusiji, tako sve dok ne pojedu što je ponio sa sobom. Pošto je bio ruao, zavezao je torbicu te zajedno sa puškom naslonio ih uz drvo, tu blizu sebe. Onda se djed isprui po smrovim granama, pokri se kounom i nasloni se na svoju desnu uljevitu ruku, gledajui pravo u ovce koje su leale tu naspram njega, ispod drugog smria. Pored njegovih nogu leao je Kusija.

Djed iznenada pade u lagan san. Poe da sanja austrijsku vojsku i forsiranje rijeke Pjave, jer su mostovi bili porušeni. To nije odavno sanjao, jer rat je davno bio prošao, i zaboravio se. Nikada nije volio da sanja rijeku Pjavu, tu brzu i mutnu rijeku, pogotovo kada nadoe u proljece. U snu poe da doziva pobratima Lukendu, komšiju sa kojim je zajedno sluio vojsku:

- O Lukenda, gdje si? Dri se vrsto za konjski rep! Ne ispuštaj rep iz ruku ni za ivu glavu, izginut emo noas! Vidiš li kako Pjava nosi drvlje i kamenje?

Kada su zagazili u vodu, nadošla rijeka lako ponese konja natovarenog municijom i njih dvojicu, niz maticu. Lukenda se vrsto drao za konjski rep, a djed Milan za grivu od konja. Odjednom u mraku, iznenada naleti balvan na njih, kojeg je voda nosila.  Djed osjeti tup udarac u glavu, ispusti grivu iz ruku i poe da se davi u vodi. Uplaši se smrti, tre se sav preplašen i pobudi iz sna. Lagano se ispravi, vidi iv je, uzdahnu duboko vazduh, prekrsti se i ree:

- Gospode Boe, hvala ti što spasi mene raba boijeg od runog sna i nevidljivih sila. 

Protrlja oi i pogleda oko sebe; vidi ovce su tu, lee. Kusija je tu pored njega, drijema. Torba i puška su tu, naslonjene na drvo. Sve izgleda na svome mjestu. Djed odahnu, ponovo lee na smreve grane, pokri se ovijim kounom, i onako mirkajui svojim umornim oima nastavi da razmišlja o udnom snu kojeg je maloprije sanjao. Znao je on da kada sanja ruan san da to nee izai na dobro, i da e se neka velika nevolja desiti.

Iz tog kratkog razmišljanja prekinu ga neki udan šum, tu odmah blizu, koji je dolazio iza smria. Istog momenta Kusija skoi na noge i nakostriješi se, bio je iznenaen. Djed pogleda u Kusiju i obuze ga neki strah. U magnovenju pruzi ruku i zgrabi krate, ali u istom trenutku meed zabrunda iza smria. Djed se ukoi od straha, ispusti pušku na zemlju i jednom rukom brzo trgnu koun na glavu da se zaštiti od divlje zvijeri. Kušija ljutito zarea i odskoi ustranu plašei se meeda. Ovce se prepadoše i razletiše po šumi, a meed pravo skoi na djeda i poe da trga i grize koun. Djed vrsto drei koun na glavi i pritisnut meedom ponovo ugleda svoju smrt. Istog momenta kroz glavu mu proleti cijeli ivot. Videi da je smrt tu blizu, on jeknu i glasno povika:

- Kusija, lapi ga za kesu!  Kusija, lapi ga za kesuuuu! Kusija, lapi ga za kesuuuuuu!

Odjeknu djedov glas kroz šumu, a Kusija se zatrka i ripnu na meeda svom snagom. Vješto ga lapi zubima za kesu. Snano škljocnu svojim zubima i progrize mu kesu.  Krv šiknu na sve strane iz otvorene rane. Meed se prokrivi od bola, otre se od Kusije, skoi i reei pobjee kroz šumu. Krvav trag ostade iza njega. Videi da je meed pobjegao, djed zbaci krvav koun sa sebe, zgrabi pušku sa zemlje i pue dvaput nasumice za meedom, ali ne pogodi ga. Meed je ve bio zamakao kroz šumu.Djed spusti pušku na zemlju, prekrsti se, pomilova krvavu Kusijinu glavu i ree:

- Boe, hvala ti na svemu. Da ne bi tvoje volje i moga Kusije ja bih ve bio  pokojni.

Istog momenta, u selu su ljudi uli dva pucnja iz lovake puške.  Poeli su odmah da nagaaju šta se desilo. Pomislili su da je djed Milan pucao na vukove, koji su napali ovce. Niko nije imao na umu da je meed napao djeda.

Navee, djed se vratio sa ovcama i Kusijom kui, u selo. Vidjevši djeda sa krvavim kounom, ljudi, ene i djeca su ga zabrinuto ispitivali šta se dogodilo u šumi, u Miškovom Dolu. Djed je detaljno opisao borbu sa meedom. Pušku je imao kod sebe, ali nije pomogla. Meed se tiho privukao njima te iznenadio Kusiju i njega. Spasio ga je Svevišnji i Kusija. Pucao je djed za medjedom, ali meed je pobjegao.

Poslije ovog dogaaja, u selu je nastala izreka: ”Pukni puškom za Mijatom”. Od tada, mnogo godina je prošlo, i selo se potpuno izmenilo. Danas, u selu nema više ni djedova a niti ovaca.  Djedovi su davno preselili na onaj svijet, a ovce nema ko da uva. Kako vrijeme prolazi sve polako pada u zaborav osim legende o Kusiji.


Autor: Podraanin

 

Podijeli na Facebook-u

Komentari na tekst

1. Da je kojim sluajem Kuija zagrizao pogrenu kesu Djed Milan bi pre vremena svoje stado preselio na oblake.
graanin, Srbija ili Crna Gora5.12.2011. 9:44:08 
2. Lijepa prica Podrascanin. Svaka ovakva prica me vrati u sretno i bezbrizno djetinjstvo. Veliki pozdrav.
sonja, CANADA5.12.2011. 15:31:37 
3. Ogroman aplauz mome podrascaninu ovo je lijek za dusu nama koji smo nekada poznavali i dozivili puno cobana djedova i kusija. Samo kad bih mi hteo jos reci o kome djedu se radi i koji je to miskov potok jer ima ih vise u podrasnici. Vrlo cesto kad sam u podrasnici prodjem upravo ovim stazama suma
CENEK, Hrvatska6.12.2011. 17:31:48 
4. Eh, odavno ne cuh ljepsu pricu, to nas sviju vraca u prosle dane i sjecanja na nase djedove, miljenike pse, i sve drugo vezano za djetinjstvo. Samo nastavi ovako da pises Podrascanine i da nas i dalje obradujes sa svojim lijepim pricama..Zahvalni citaoci,...
rodoljub, UNITED STATES20.12.2011. 2:27:15 
Va komentar na tekst

Da biste poslali poruku morate biti registrovani na ovom sajtu.
Niste se jo registrovali?
Korisniko ime:
ifra:
Komentar:

Maksimalan broj slova po komentaru je 300.
Preostalo je jo slova.

 
Urednici sajta www.mrkonjic-grad.com ne odgovaraju za sadraj komentara posjetioca ovog sajta.
Urednici zadravaju pravo da komentare sa uvrijedljivim, vulgarnim i neprimjerenim sadrajem briu ili mijenjaju.
Ukoliko mislite da je neki od objavljenih komentara po bilo kom osnovu uvrijedljiv za vas, molimo da nas kontaktirate na adresu kontaktmrkonjic-grad.com sa zahtjevom da uklonimo neprimjereni komentar.
Donirajte novac u humanitarne svrhe!
Vai tekstovi
Znate neku dobru priu o nekadanjem Mrkonjiu?
Podijelite je sa ostalim posjetiocima...
Proitajte jo i...
Jedno davno skijako takmienje na Balkani 1.8.2016.
I ja sam, kanda vidjeo Djeda Mraza 21.12.2015.
Aneo uvar 28.7.2015.
Zbor u Bjelajcu 17.4.2015.
ale iz zaviaja 6.11.2014.
In memoriam: Anto Kotromanovi 24.10.2014.
Odlazak u zadrugu 24.11.2013.
GAO-X 18.3.2013.
Komuanje 22.2.2013.
Bogdanova jabuka 11.1.2013.
Orao i lisica 17.11.2012.
Stari mlin 25.9.2012.
Slatkarija 11.9.2012.
Pijaca u Baraima 27.8.2012.
Baba Semica 20.8.2012.
Jadikovanje 14.8.2012.
Mrkonjiki slastiari 25.7.2012.
Drug Tito 4.5.2012.
Pismo 16.4.2012.
Vridba 24.3.2012.
iro 1.3.2012.
Zimske arolije 6.2.2012.
ak prvak 18.1.2012.
Rakijada 16.12.2011.
usnjarev gaj 9.12.2011.
Kusija 5.12.2011.
Ujak Uro 18.11.2011.
Stigli 'banati'! 20.10.2011.
Mjesec na kapnici 29.8.2011.
Kosidba 6.6.2011.
Uskrs 19.4.2011.
Hrvin orkestar 23.1.2011.
Grlom u sjeanja (6) - Mlin 6.1.2011.
Zna li, bolan, e e? 28.12.2010.
Malji, malji! 13.11.2010.
Paraglajding 1.11.2010.
Humoristike pjesmice iz moje Velike avlije 15.10.2010.
Grlom u sjeanja (5) - Tikva 7.9.2010.
Novakovia vir 3.9.2010.
Evo kotla, evo garavoga 13.5.2010.
Prvi put u Mrkonjiu 22.4.2010.
David protiv Golijata 22.3.2010.
Brancilov televizor, II dio 3.3.2010.
Brancilov televizor 25.2.2010.
Baraki turnir 8.2.2010.
kola u Gerzovu 1.2.2010.
Veliki ampion iz malog grada 26.12.2009.
Branko opi: 'Varcar-Mrkonji' 14.12.2009.
Три слике из живота проте Дејана 10.12.2009.
Прота Дејан Дејановић 10.12.2009.
Hajduk i Dobrotvor 6.12.2009.
ta li smo mi sada: Mrkonjiani ili Varcarani? 16.11.2009.
Vatrogasci 8.9.2009.
Crna rijeka 18.8.2009.
Lipanj 16.6.2009.
Grlom u sjeanja (4) - Maioniar 2.6.2009.
Grlom u sjeanja (3) - tafeta 28.5.2009.
Grlom u sjeanja (2) - 'Kocka' 25.5.2009.
Grlom u sjeanja (1) - Balkana 22.5.2009.
Kako se zove ono...... 8.5.2009.
Istina je moja istinu govorim 7.5.2009.
Njemu 28.4.2009.
Stihovi iz due 19.4.2009.
Na prota Dejan Dejanovi 18.4.2009.
Jesu li stavljeni katanci na srca naa? 14.4.2009.
Majstor Nine Mounjac 12.4.2009.
Franjo Idoti - roditelj, trgovac, maestro 4.4.2009.
Raspjevani slavuj 1.4.2009.
Ti, ja i ostali 28.3.2009.
Dolazak u rodni kraj 26.3.2009.
Gost u rodnom kraju 24.3.2009.
Pod zvijezdama 22.3.2009.
Stari dobri Tanilo 20.3.2009.
Prvi razred 1981.god u Orahovljanima 5.3.2009.
Kad ptice polete 28.2.2009.
Druenja 25.2.2009.
Suza na kamenom obrazu 22.2.2009.
Krajina 9.2.2009.
Lijepa vremena 6.2.2009.
Simpatija 3.2.2009.
Ljubav (iz jednog spomenara) 31.1.2009.
Moja generacijo 20.1.2009.
Uz vruu lepinu nije tako ni hladno 20.1.2009.
Turizam na seoski nain 1.1.2009.
Jedna stara slika! 26.12.2008.
Na male golove 21.12.2008.
Zaimova kafana 16.12.2008.
Sluajni susret 15.12.2008.
Nebo iznad mrkonjike doline! 11.12.2008.
Riki most 2.12.2008.
Moj otac - kova kosa 27.11.2008.
Pismo V iz tople sobice 25.11.2008.
Kada su neije rue cvatale! 20.11.2008.
Stara gimnazija 20.11.2008.
Autobus FK Sloboda 11.11.2008.
Dobri stari trban 11.11.2008.
Mrkonji, (O)pisan grad (4) 29.10.2008.
Zar nije lijepo gledati sunce i kiu kako idu zajedno ulicom i smiju se 27.10.2008.
Mrkonji (O)pisan grad (3) 23.10.2008.
Slobodin fudbaler Mrljo 18.10.2008.
 Copyright © 2000-2018.  Kreativnije.com