9.2.2008..Moje prvo i, na alost jedino, "plavo vee", ostae mi u sjeanju zbog moje prve ljubavi.
A sve je poelo u omladinskom domu, na asovima plesa kod Derija :)
Bili smo podijeljeni u grupe tipa stariji, mlai (ili tako nekako), dok jedan dan Deri nije "doveo u goste" stariju ekipu da nam pokau kako se to radi. I ta da vam priam, mijenjali su se partneri ,sve mi bilo poznato, i taman kad sam pomislila "ta ovi misle da su, pa i mi znamo sve ovo", dolazi on; ja se nisam uspjela ni snai, a on je poeo da izvodi sa mnom neke okrete koje ja nisam znala. Oduevljena, odluih da ga zamolim, poslije plesa, da mi objasni kako on to izvodi, a on, ljubazan kao i uvijek kasnije, uradi to onako, kao stariji kolega, savjesno i uz osmijeh.
Meni je to, kao osmaetu, bilo sasvim dovoljno da se zaljubim, a na moju radost, ni on nije ostao ravnoduan. A onda smo trebali natupati na plavoj veeri; on u nekoj predstavi, ja u horu, ali ono to je bilo vano je zabava koja je slijedila poslije programa te veeri, gdje sam se ja potajno nadala da e me moja simpatija zamoliti za ples.
Znajui kako misli da ene trebaju da nose suknje ili haljine, to sam se vee pomno sreivala, navodno zbog hora ;) Obukla sam suknju koja se sastojala od dvije suknje; jedne bijele koja je bila podsuknja, i preko nje siva, sa visokim strukom i irokim utim kaiem, kopom na sredini, za koju se mogao zakaiti jedan kraj suknje, da se vidi podsuknja.Sve to skupa je pravilo veliki krug kada bih se zavrtjela, zbog ega sam bila sva sretna i ubijeena kako e on biti oduevljen kada to vidi.
Svjetla u sali su se pogasila, ostalo je samo neko prigueno osvjetljenje; poela je muzika i ba je bilo romantino. On prilazi, osjetim srce u grlu. Pleemo, okree me, privlai sebi, pa opet okree...
Osjetim suknju oko nogu, sve se vrti, i sve je super; a onda kraj. Zahvaljuje mi se na plesu,i nestaje.
Traim ga pogledom, ali od njega ni traga; a onda odluujem da ga traim po srednjokolskom centru, i izlazim iz sale.
Mrak, srednjokolski centar, tada za mene, ogroman, i ja zbog straha odustajem od potrage!
Odjednom vie nista nema smisla, ni plavo vee, ni moja suknja, ni muzika, ni sreivanje, nita.
Tata me pita da idemo kui, to sam jedva doekala.
Vozimo se kui, tata ponosan na mene jer sam pjevala u "velikom horu", a ja sva tuna zbog misterioznog nestanka moje prve ljubavi;
A onda tata zaustavlja auto, otvara prozor, i ujem ga kako pita :"Kako je momci, ta se radi?"
Poznat mi glas koji mu odgovara, a jo poznatiji zavjereniki osmjeh upuen meni.
Sve je ponovo imalo smisla, to je neko, stariji od mene 6 godina, mogao vidjeti vrlo lako, ali ja nisam ni pokuavala sakriti radost koja me obuzela.
Autor: arolija
mrkonjic-grad.com sa zahtjevom da uklonimo neprimjereni komentar.