16.3.2008..Rasli smo uz nae starije generacije i gledali kako su se oni igrali svega pa i lopte. Samo nedjeljom mogao si vidjeti dosta tih stvari, pogotove igre loptom.
Prvo smo mi ono malo mlai donosili lopte kada bi se ona utnula preko gola ili otila negdje u stranu bez ikakvog cilja. Tada smo se jagmili ko e prije do lopte, samo da je vrati do onih koji su ve igrali. Gledali smo ih kako igraju, pitajui se kada emo i mi poeti kao oni. Tada nam nije bilo teko otii za loptom u trnje, blato, u tuu batu, blizu ili daleko, a samo da bi lopta bila u naim rukama. Tolika elja je bila da i mi zaigramo pravu utakmicu, ali to je bila samo daleka pria. "Bili smo tada jo maleni za utakmicu".
Tada, u moje vrijeme, nije bilo pravog fudbala da se igra tu, meu nama, jer se to uvalo samo za turnire. A bile su one gumene lopte koje su puno oskakivale pa smo ih morali buiti ugrijanim ekserom kako ne bi puno oskakivale i divljale. Ali ipak, vrijeme je prolazilo, a nae dolazilo - i mi smo poeli polako igrati taj nogomet, ali samo tada kada bi se dolo do lopte. I tada bi se sa tom loptom moglo igrati samo jednom, jer kada bi mi zaigrali utakmicu na dva, igralo bi se sve dotle dok je od lopte bio i jedan mali komadi. Vano je bilo igrati, manje se gledalo koliki je rezultat, ko je umoran ili ko je vie blatnjav. Samo tjeraj naprijed, do kraja utakmice.
Nakon kraeg odmora, iz depa bismo povadili drvene pitolje i zaigrali kauboja i indijanaca, kao u filmu, a ponekad bi se zaglavilo i u neijem vonjaku. Mi smo to sve tako radili kako su nam priali oni iz starijih generacija. Nije to bilo samo radi elje za voem, nego i zato to su tako radile i nai prethodnici. Tako da je iz moje generacije poniklo nas nekoliko legendi koji se i danas pamte po tome. Iz te generacije ja sam bio tada NAJBRI. Ipak smo bili tada djeca...
Autor: Najbri: br.1...
mrkonjic-grad.com sa zahtjevom da uklonimo neprimjereni komentar.